Odlazak Nenada Lalatovića sa klupe FK Budućnost više nije samo sportska vijest, to je simptom duboke krize u najtrofejnijem crnogorskom klubu. Iako ostavka još uvijek nije zvanično potvrđena, srpski stručnjak je za više regionalnih medija otvoreno govorio o razlozima zbog kojih je odlučio da prekine saradnju.
„Plata je kasnila 50 dana, ostali smo bez špica, levog i desnog beka. Igrali smo utakmice na suncu, uz reflektore priključene na agregat. Spavali smo po recepcijama hotela i čekali da li će biti struje. To je nedopustivo za klub kakav je Budućnost“, kazao je Lalatović, dodajući da ga uprava i navijači ne mogu ubijediti da promijeni odluku.
Analiza njegovih izjava otkriva mnogo širu sliku, problem nije samo sportski, već i organizacioni i finansijski. Odlazak igrača bez adekvatnih zamjena, odlaganje plata, improvizovani uslovi za trening i mečeve, kao i sporna suđenja, jasno pokazuju da se Budućnost nalazi u periodu ozbiljne destabilizacije.
Ako se tome doda i poraz od Arsenala u Tivtu, jasno je zašto je Lalatović označio situaciju „haotičnom“ od prvog dana. Iako naglašava da je imao veliku želju da radi u Budućnosti i da ispoštuje navijače, trener poručuje da je „sve sabrano i oduzeto“ dovelo do konačne odluke.
I dok kritike pljušte na račun uprave i sistema funkcionisanja, Lalatović je navijačkoj grupi Varvari uputio samo riječi zahvalnosti: „Gledao sam ih kao braću, dočekali su me sjajno.“
Ova ostavka ne otvara samo pitanje trenerskog kadra, već i ozbiljnije dileme dali je I koliko je crnogorski fudbal spreman da se nosi sa izazovima profesionalizacije? Može li klub sa reputacijom Budućnosti da sebi dozvoli situaciju u kojoj trener i igrači bukvalno čekaju na recepciji hotela da bi saznali da li će imati uslove da odigraju meč?
Odlazak Nenada Lalatovića je, dakle, mnogo više od lične odluke, on je alarm koji upozorava da su sistemske promjene neophodne ako Budućnost, ali i crnogorski fudbal u cjelini, žele da očuvaju ugled i konkurentnost.
ETOportal / Sportska redakcija