Samo deset kilometara daleko od Amsterdama nalazi se idilični gradić Alkmar koji važi za holandsku prijestonicu sira. Ipak, to nije jedina značajna titula koju nosi jer je prije dvije godine dobio priznanje za najzeleniji grad Evrope. Kako je Alkmar to postigao, zašto su Holanđani uspešni u stvaranju urbanih zelenih oaza i koji su najveći izazovi pred nama, razgovarali smo sa Polom Vajdemom, holandskim stručnjakom i projektnim menadžerom „Stadswerk072″.Neke stvari mogu biti politički osjetljive, ali je važno promijeniti način razmišljanja. Automobili ne treba da budu na prvom mjestu u gradu, posebno u centru. Tako možete razmišljati gdje biste mogli da izmjestite parking mjesta, ona ne treba da budu u centralnim gradskim zonama ili ih treba smjestiti pod zemlju. Čim vozila sklonite sa ulica, automatski imate prostora za zelene površine tako da možete da se posvetite i sadnji drveća“.
Ipak, u Alkmaru se to radi decenijama, pa su centralne gradske ulice namjenjene pješacima i biciklistima. Time je to područje pogodnije za život, ali i atraktivnije, posebno za turiste.
U čemu je tajna holandskih zelenih radova?
Ozelenjavanje Alkmara je počelo kada je „Stadwerk072“ dobio zadatak da napravi 50.000 kvadratnih metara zelenila za sedam godina. Iako su počeli prije samo četiri godine, cilj je ispunjen.
Samo ove godine, Alkmar je dobio dodatnih 10.000 „zelenih“ kvadrata. Godišnje se u prosjeku doda hektar javnog zelenila.
To su učinili tako što su odabrali lokacije koje mogu da budu buduće zelene površine – igrališta, preširoki trotoari, napuštene autobuske stanice, ostrva na pješačkim prelazima i slično. Takođe je bilo važno razgovarati sa mještanima i informisati ih o predstojećim radovima.
Na taj način stvoreni su, kako je napomenuo, „mali parkovi sa velikim uticajem“.
Na pitanje kako su Holanđani tako uspješni u stvaranju urbanih zelenih oaza, Vajdema je rekao da ne postoji tajni recept.
„Ne znam da li postoji neka tajna, za mene je sve to normalno. Već dugo u Holandiji imate ulicu, a sa obje strane su biciklističke i pješačke staze, dok je na trotoarima posađeno drveće i to se smatra standardom“, kazao je.
U svim projektima, veliku ulogu imaju i sami lokalni stanovnici.
„To ponekad može biti izazovno posebno za vrijeme lokdauna kada fizički nismo mogli da se sastajemo sa mještanima, ali obično, kada je u pitanju veći projekat redovno komuniciramo sa njima. Slušamo ih, na internetu postavljamo ankete gdje mogu da izraze svoje želje ili sugestije, a kada se projekat završi tada ponovo informišemo građane o svemu što smo uradili. Nekada se i tokom sprovođenja radova javi građanin koji ima neki predlog, i ukoliko je to dobra ideja, mi je onda sprovedemo u djelo“, objasnio je Vajdema.
„Mali džepni parkovi“
Holanđanin je najviše ponosan na uređenje parka Urkplejn koji je nastao na nekadašnjem parkingu. Kada su uvidjeli da se od 60 predviđenih parking mjesta koristi samo 19, shvatili su da su promjene neophodne. Broj parking mjesta je sveden na 30, posađena su 44 stabla i veliki broj raznog cvijeća čime je stvoren „mali džepni park usred komšiluka“. Tako je dobijeno 2.750 metara dodatnog zelenila.
„Na taj poduhvat sam posebno ponosan jer smo dosta džepnih parkova napravili, ali sam ovaj sam dizajnirao, razvio planove, razgovarao sa građanima… Učestvovao sam u cijelom procesu od početka do kraja, a onda kada sam svoju zamisao vidio u realnosti, to me je učinilo veoma ponosnim, da vidim koliko je sve lijepo. I danas ima postova na mrežama u kojima ljudi govore koliko im se sviđa novi ambijent“, poručio je.
Šta su najveći izazovi?
Ne računajući brojne tehničke i logističke prepreke sa kojima se možete suočiti na terenu, Vajdema smatra da treba da razmišljamo o klimatskim promjenama kao najvećem izazovu.
„Vrlo je važno da u gradovima imamo više zelenila i da se izborimo sa snažnim i obilnim padavinama koje obično prate klimatske promjene. Ljudi koji ne mare o životnoj sredini jesu veliki izazov. Kao što možemo da vidimo, svaka godina donosi više vrelih dana, a potom slijede i oluje i poplave. Ljudi će to vremenom morati da uoče.
Holandski stručnjak vjeruje u moć društvenih mreža koje mogu da pomognu da ljudi više brinu o svojoj životnoj sredini, ali i budućnosti, posebno u pogledu klimatskih promjena.
„O svim projektima izvještavam na mrežama, a to nastavljam i tri-četiri godine nakon završenih radova, kako bi ljudi vidjeli šta smo sve postigli. Putujemo i predstavljamo svoj rad ili stranim delegacijama pokazujemo šta smo sve promjenili u Alkmaru. Ljude jedino možete da osvijestite o nekim pitanjima kroz promovisanje svog rada. Do prije nekoliko godina i sam nisam obraćao toliko pažnje na mreže jer sam, kao i mnoge kolege, bio zauzet poslom, ali onda sam promijenio pristup jer je bitno informisati ljude o tome šta radimo i zašto je to važno. Primjera radi, zasadićemo u Alkmaru 5.000 stabala, a od toga 2.000 idu mještanima, preduzećima ili školama. Lokalci se tako hrabre da u svoju baštu posade drvo, oslobode se jednog dijela ploča ili betona i da skupljaju kišnicu kako bi se biljke navodnjavale“, istakao je Vajdema.
I ne samo to. Lokalni mještani, a i čitave opštine se međusobno u tome takmiče tako da se sadnja drveća promoviše na najbolji mogući način.