U trenutku kada vještačka inteligencija postaje sastavni dio svakodnevice, od školskih zadataka do igara i društvenih mreža, sve je izraženije pitanje kako taj razvoj utiče na djecu i njihov emocionalni i intelektualni razvoj. Stručnjaci upozoravaju da AI nije neutralan alat, već sistem koji oblikuje navike, pažnju i način razmišljanja najmlađih korisnika, često bez njihove pune svijesti o tome.
Generacijski jaz nikada nije bio izraženiji jer današnja djeca odrastaju u potpuno digitalnom okruženju, gdje su algoritmi stalno prisutni, od preporuka na platformama poput YouTubea i TikToka, do pametnih igračaka i chatbotova. Stručnjaci ističu da, iako tehnologija donosi brojne prednosti, ona istovremeno može stvoriti osjećaj prezasićenosti i gubitka fokusa, jer se pažnja djeteta stalno preusmjerava na novi sadržaj.
Posebnu zabrinutost izazivaju tzv. pametne igračke i aplikacije koje prikupljaju podatke o djeci. Glasovi, navike i ponašanja mogu se bilježiti i čuvati na serverima kompanija, što otvara prostor za zloupotrebe i ozbiljna kršenja privatnosti. Stručnjaci upozoravaju da roditelji često nijesu svjesni koliko su takvi podaci osjetljivi i koliko lako mogu postati meta neovlašćenog pristupa.
Drugi veliki izazov predstavlja algoritamska zavisnost i izloženost neprimjerenom sadržaju. AI sistemi optimizovani su za zadržavanje pažnje korisnika, pa djeca mogu biti uvedena u spiralu sadržaja koji postaje sve ekstremniji ili neprimjereniji. Pored toga, sve dostupniji deepfake alati omogućavaju kreiranje uvjerljivih, ali lažnih video i foto sadržaja, što otvara prostor za vršnjačko nasilje i ozbiljne psihološke posljedice.
Stručnjaci posebno upozoravaju i na rizik gubitka kritičkog mišljenja. Sve veće oslanjanje na AI alate u izradi domaćih zadataka i učenju može dovesti do smanjenja sposobnosti provjere informacija i samostalnog zaključivanja. AI sistemi ponekad generišu netačne, ali uvjerljivo formulisane informacije, što dodatno komplikuje obrazovni proces ako djeca nijesu naučena da sumnjaju i provjeravaju izvore.
Na kraju, sve češće se govori i o emocionalnoj vezi djece sa AI chatbotovima, koji su uvijek dostupni, ljubazni i prilagodljivi. Iako to može djelovati kao podrška, stručnjaci upozoravaju da takvi odnosi ne mogu zamijeniti stvarnu ljudsku interakciju, niti pomoći u razvoju socijalnih vještina i emocionalne otpornosti.
Zbog toga se kao ključne mjere izdvajaju edukacija roditelja i nastavnika, jasnija regulacija tehnoloških kompanija i razvoj tzv. digitalne higijene kod djece. Cilj nije zabrana tehnologije, već njeno razumijevanje i odgovorno korišćenje.
U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja, poruka stručnjaka ostaje jasna, djeca moraju zadržati pravo na igru, stvarne odnose i sigurno odrastanje, dok tehnologija treba ostati alat, a ne zamjena za život.
ETOportal / mr Vojislasv Marković
