Dok se hiljade životinja svakodnevno bore za opstanak na ulicama, građani postavljaju pitanje: gdje prestaje ljudska nebriga, a počinje odgovornost države?
Dok Crna Gora nastoji da uskladi svoje zakonodavstvo sa evropskim standardima, pitanje zaštite napuštenih pasa i mačaka ostaje jedan od najuočljivijih pokazatelja odnosa društva prema životu i dobrobiti živih bića. Na ulicama gradova i sela svakodnevno se mogu vidjeti životinje prepuštene gladi, bolesti, saobraćajnim nezgodama i nehumanim uslovima života. Mnoge završavaju pored kontejnera, na deponijama ili napuštenim objektima, bez hrane, vode i veterinarske zaštite. Njihov jedini oslonac često su građani i volonteri koji, uprkos ograničenim mogućnostima, pokušavaju da obezbijede minimum uslova za opstanak. Međutim, sve češće se postavlja pitanje da li je briga o napuštenim životinjama sistemski uređena ili je prepuštena isključivo dobroj volji pojedinaca.
Prema važećem Zakonu o zaštiti dobrobiti životinja Crne Gore, zabranjeno je napuštanje životinja, njihovo zlostavljanje, uskraćivanje hrane, vode i veterinarske njege, a lokalne samouprave imaju obavezu da organizuju sakupljanje, zbrinjavanje i kontrolu populacije napuštenih pasa i mačaka. Zakon prepoznaje skloništa za napuštene životinje kao mjesta privremenog ili trajnog smještaja i udomljavanja, dok inspekcijski nadzor vrše veterinarski inspektori. Takođe, predviđene su novčane kazne za napuštanje i nehumano postupanje prema životinjama. Međutim, jedno od ključnih pitanja ostaje koliko se ove odredbe zaista primjenjuju na terenu, koliko je veterinarskih inspektora angažovano u kontroli dobrobiti životinja i da li postoje dovoljni kapaciteti za efikasan nadzor u svim opštinama.
Posebnu zabrinutost izazivaju slučajevi koji ukazuju na moguće ozbiljne propuste sistema. Jedan od posljednjih primjera je slučaj iz Klikovača kod Spuža, gdje je prema navodima građana i aktivista više od dvadeset pasa držano u uslovima koji su izazvali sumnju na zanemarivanje i izgladnjivanje. Iako su nadležne službe, prema dostupnim informacijama, izašle na teren i dokumentovale stanje, javnost do danas nije dobila zvanične informacije o preduzetim mjerama niti o sudbini životinja. Ovakvi slučajevi dodatno pojačavaju osjećaj da sistem reaguje sporo, dok životinje ostaju bez adekvatne zaštite.
Pitanje vakcinacije, sterilizacije i identifikacije napuštenih životinja predstavlja poseban izazov. Stručnjaci godinama upozoravaju da su upravo programi masovne sterilizacije, registracije i odgovornog vlasništva najefikasniji način za smanjenje broja napuštenih životinja. Uprava nadležna za poslove veterine ima značajnu ulogu u sprovođenju mjera zaštite zdravlja i dobrobiti životinja, kao i u kontroli identifikacije i registracije životinja. Ipak, broj napuštenih pasa i mačaka na ulicama pokazuje da postoje ozbiljni izazovi u sprovođenju ovih politika.
Sve češće se u javnosti postavlja i pitanje da li je Crnoj Gori potrebna specijalizovana služba ili jedinica za zaštitu životinja, po uzoru na pojedine evropske države, koja bi imala ovlašćenja da reaguje po prijavama građana, izdaje upozorenja, pokreće prekršajne postupke, oduzima životinje u slučajevima zlostavljanja i organizuje njihovo zbrinjavanje u skloništima. Takav model mogao bi unaprijediti saradnju između lokalnih uprava, veterinarskih službi, policije, inspekcija i organizacija civilnog društva.
Evropski standardi zaštite životinja polaze od principa da su životinje osjećajna bića sposobna da osjećaju bol, strah i patnju, te da država ima obavezu da obezbijedi njihov human tretman. Upravo zbog toga pitanje zaštite pasa i mačaka nije samo komunalni ili veterinarski problem, već pitanje civilizacijskog odnosa prema životu. Društvo koje ne uspijeva da zaštiti najranjivija živa bića teško može tvrditi da je dostiglo najviše standarde humanosti.
Na kraju ostaje pitanje na koje građani, aktivisti i ljubitelji životinja godinama čekaju odgovor: ko je odgovoran za život i dobrobit napuštenih pasa i mačaka u Crnoj Gori i kada će zaštita životinja postati stvarni prioritet institucija, a ne samo zakonska obaveza zapisana na papiru?
ETOportal / mr Vojislav Marković
