Evropska komisija propustila je rok da uloži žalbu na presudu Opšteg suda EU u slučaju poznatom kao Fajzergejt, čime je sudska odluka iz maja postala konačna i pravosnažna. U središtu afere našla se razmjena poruka između predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen i izvršnog direktora kompanije Pfizer Alberta Burle, razmjena koja se odigrala u jeku pandemije COVID-19, neposredno pred potpisivanje ugovora o nabavci vakcina u vrijednosti od više milijardi eura.
Sud je presudio da Evropska komisija nije pružila valjano objašnjenje zašto pomenute poruke nijesu sačuvane kao zvanična dokumentacija, i time potencijalno prekršila pravila transparentnosti i odgovornosti javne uprave EU. Odluka suda ostaje na snazi jer Komisija nije iskoristila svoje pravo da je ospori u zakonskom roku, znak koji mnogi tumače kao tihi poraz i institucionalno priznanje greške.
Afera je započela nakon što je New York Times 2021. godine otkrio da su Fon der Lajen i Burla komunicirali putem ličnih poruka, SMS-ova i aplikacija za razmjenu poruka, uoči dogovora o najvećem pojedinačnom ugovoru o vakcinama potpisanom tokom pandemije. Novinari su tražili pristup ovim porukama, ali je Komisija tvrdila da poruke „nijesu bile dokumenti od administrativne važnosti“ i da stoga nijesu arhivirane.
Presuda je važna iz više razloga. Prvo, postavlja presedan u vezi s obavezom evropskih institucija da sačuvaju i učine dostupnim sve relevantne informacije, bez obzira na to kojim kanalima su one razmijenjene. Drugo, skreće pažnju na neadekvatan institucionalni nadzor nad digitalnom komunikacijom zvaničnika EU, pitanje koje postaje sve važnije u eri kada se odluke vrijedne milijarde eura mogu sklapati putem poruka.
Komisija je, nakon presude, saopštila da će ponuditi „detaljnije objašnjenje“ zašto ne posjeduje tražene poruke, ali i dalje nije jasno da li će sama sadržina komunikacije ikada postati javna.
Za aktiviste za transparentnost, ali i za kritičare same vakcinacije, ovo ćutanje Komisije predstavlja političku kapitulaciju. Pitanje se sada ne svodi samo na poruke, već na princi, ko čuva moćne na odgovornost? Da li institucije EU funkcionišu po zakonima koje same postavljaju?
Za sada, odgovor ostaje u porukama koje možda nikada nećemo pročitati.
ETOportal / V.M.