U savremenim sukobima, ratovanje se ne vodi samo na bojnom polju i kroz konvencionalno naoružanje. Psihološko ratovanje, iako često zanemareno u širem javnom diskursu, postalo je jedan od ključnih instrumenata modernih vojnih strategija. Za razliku od tradicionalnog oružja koje cilja tijelo i infrastrukturu, psihološko ratovanje napada ljudski um, povjerenje i percepciju stvarnosti. Njegova snaga leži u razaranju protivničkih kapaciteta kroz sumnju, haos i slabljenje morala.
U 21. vijeku, vojni sukobi se vode ne samo metkom i bombom, već i informacijama, narativima i percepcijom. Psihološko ratovanje je prestalo biti pomoćni dodatak vojnoj strategiji – ono je postalo centralni front borbe.
Dobar primjer savremene primjene psihološkog ratovanja je operacija „Paukova mreža“ u ukrajinskom sukobu. Ukrajina koristi transparentnost i aktivno informisanje kao strateško oružje protiv ruske propagande, i istovremeno, ruske operacije unutar ukrajinske teritorije demonstriraju intenzivnu borbu za dominaciju nad informacijama, strahom i lojalnošću , borbu koja se vodi ne samo na terenu, već i u umovima ljudi
Sjedinjene Američke Države su u sukobima u u Iraku i Afganistanu, koristile radio stanice, letke i lažne informacije za smanjenje morala neprijateljskih boraca i destabilizaciju lokalnog stanovništva. Cilj je bio narušiti volju za otporom i kreirati konfuziju unutar protivničkih redova.
Izrael je u sukobu u Gazi uveo praksu javnog najavljivanja vazdušnih napada stvarajući dvostruki efekat. Sa jedne strane, informišu se civili da bi se smanjile žrtve, a sa druge, konstantno podsjećanje na kontrolu i moć koja nije u rukama stanovništva, stvarajući osjećaj nemoći i straha.
U svim novijim sukobima u svijet, primjetan je intenzivan razvoj psihološko-informacionih operacija (PSYOPS) sa obje strane. Ove operacije ulaze duboko u društvo i ciljaju na oblikovanje stavova, slabljenje povjerenja u institucije i stvaranje društvenih podjela. Ona oblikuje percepciju stvarnosti. Onaj ko kontroliše narativ u velikoj mjeri kontroliše i realnost sukoba. Uvođenje sumnje i dezorijentacije može dovesti do destabilizacije i nadmoćnijeg neprijatelja.
U eri dronova, digitalnih tehnologija i društvenih mreža, ratovanje se proširilo iz rovova i bojišta u virtuelni prostor i kolektivnu svijest. Internet je postao ključno polje psiholoških operacija, gdje se informacije koriste kao oružje. Zbunjenost, kontradiktorne poruke i manipulacija podacima služe za razaranje društvenog konsenzusa i unutar socijalne kohezije.
Psihološko ratovanje danas oblikuje osnovni doživljaj stvarnosti svakog civila. Svaka društvena struktura, svaka svakodnevna aktivnost potencijalna je meta. Prije nego što padne prva granata, već je započeta bitka za umove i srca ljudi.
Iako psihološke operacije možda ne ostavljaju fizičke ožiljke kao konvencionalno oružje, njihove posljedice mogu biti dugotrajne i duboke. Spaljeno povjerenje, trajne društvene podjele, kolektivna trauma i erozija istine stvaraju slojeve krize koje se teško saniraju i nakon završetka sukoba.
Ova nova paradigma ratovanja ukazuje da u modernim sukobima ne pobjeđuje nužno jači po snazi oružja, već onaj koji prvi destabilizuje moral protivnika i uzdrma njegovu percepciju stvarnost
Psihološko ratovanje je oružje budućnosti , često nevidljivo, ali ubojitije od metka. Transparentnost, dezinformacija, strah i kontrola digitalnog prostora postali su ključni elementi modernih vojnih sukoba. U vremenu dronova i digitalnih bojišta, rat je više nego ikad prije , rat u glavama ljudi.
ETOportal / mr Vojislav Marković