Kada je vijest o bijegu sirijskog predsjednika Bašara al-Asada u Rusiju postala poznata, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski komentarisao je: „Hrabri Asad je pobjegao od Putina. Ali gdje će Putin pobjeći?“
Mark Galeoti u svom članku za Spektator podsjeća da je Asad sa porodicom dobio azil u Rusiji „na osnovu humanosti” – azil koji je godinama odbijao svojim vlastitim građanima. Ali kakav život mu zapravo nudi Putin?
„Čini se luksuznim“, kaže Galeoti, međutim, to u praksi znači da će Asad i njegova porodica postati još jedan eksponat u najčudnijem zoološkom vrtu na svijetu: Putinovoj kolekciji bivših lidera. Naime, zapadno od Moskve nalazi se malo selo Barviha. Kada vozite glavnim putem, ovo mjesto ne izgleda previše različito od drugih ruskih sela, ali ako skrenete u sporedne ulice i pogledate iza visokih metalnih ograda koje okružuju put, primijetit ćete luksuzne dače koje podsjećaju na vile i dvorce, daleko luksuznije od običnih vikendica.
U sovjetsko doba, kuće u ovom selu bile su dodijeljene visokim političkim funkcionalerima i drugim zaslužnim, lojalnim Rusima. Danas je ovo mjesto dom opasno bogatih tajkuna i svrgnutih vladara sa svojim porodicama. Tu se nalaze bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević i još najmanje trojica: Askar Akajev iz Kirgistana, zbačen 2005. godine tokom „revolucije lala“, Aslan Abašidze iz gruzijske Autonomne Republike Ajar, osuđen u odsustvu za terorizam, te bivši ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, koji je pobjegao nakon „Revolucije dostojanstva“ 2014. godine. Smatra se da su Bašar i Asma al-Asad najnoviji članovi ove kolekcije.
Zlatni kavez
Iako je život u Barvihi raskošan do pretjerivanja, to je zapravo „zlatni kavez“. Imanja su ogromna – Janukovič posjeduje vilu vrijednu 52 miliona dolara, a tu su i druge luksuzne nekretnine. U selu se nalazi luksuzni tržni centar „Kuća snova“, a tu su i trgovine Dior, Guči, te ekspozitura Ferrarija, gdje možete kupiti svoje vozilo iz snova.
Međutim, život u Barvihi nije besplatan, pa će Asadovi morati platiti za svoj boravak u ovom luksuznom okruženju. Prema procjenama američkog Stejt departmenta, privatno bogatstvo Asada iznosi do 2 milijarde dolara, a krije se širom svijeta, na raznim ofšor računima i lažnim firmama. Da bi nastavili živjeti svojim raskošnim načinom života u egzilu, Asadovi će potrošiti veliku količinu novca, od čega će značajan dio biti utrošen na privatno obezbjeđenje i diskretne sluge – od kojih su mnogi vjerovatno agenti ruske Federalne službe bezbjednosti (FSB).
Ako im novac nedostaje, drugi način da plate svoj boravak je da postanu šticenici Kremlja. Na ruskim društvenim mrežama Asad je često kritikovano zbog njegovog neuspjeha da iskoristi priliku koju je pružila ruska intervencija 2015. godine. Kritike upućene na njegov račun također dolaze i iz Moskve i Teherana, jer smatraju da nije iskoristio šansu za izgradnju vlastite vojske i dogovor s pobunjenicima.
Međutim, ako želi zadržati bilo kakvu slobodu, Asad će morati samo šutjeti i prihvatiti sve kritike. Iako je malo vjerovatno da će se on, ili njegov 23-godišnji sin Hafez, koji je pripreman da preuzme vlast, ikada vratiti u Siriju, on i dalje ostaje potencijalni adut u pregovorima. Malo je vjerojatno da će ga Putin predati Sirijcima, a kamoli sudu za ratne zločine. Davanje azila bilo je posljednje sredstvo u društvenom ugovoru Moskve sa svojim klijentima: ako ništa drugo ne uspije, moći ćete se nastaniti ovdje.
„Ali Asadovi sada moraju raditi što god Kremlj zahtijeva. Za sada im je posao samo šutjeti i ne podsjećati svijet na to da je Moskva podržala vođu koji je postao diktator, a u isto vrijeme neuspio“, zaključuje Galeoti.