Čovječanstvo se suočava s ozbiljnim problemom upravljanja otpadom. Nakon što su Zemlju zatrpali milionima tona različitog smeća, ljudi su uspjeli ostaviti svoj “trag” i u svemiru. Ovaj otpad postavlja prijetnju budućim istraživanjima i osvajanju svemira, jer je postao ozbiljna opasnost za satelite i svemirske stanice koje moraju izvoditi složene manevre kako bi izbjegli sudar s milionima komadića smeća koji se kreću ogromnim brzinama.
Prema riječima predsjednika Astronomskog društva Orion, Muhameda Muminovića, svemirski otpad sastoji se od starih satelita koji nisu u funkciji, dijelova raketa korišćenih za lansiranje satelita, kao i sitnog otpada koji nastaje dezintegracijom starih letjelica. Svemir oko Zemlje postaje prenatrpan, a prema procjenama, oko 18.000 vještačkih objekata kruži oko naše planete, od kojih je 1.400 operativnih satelita. Međutim, problem postaje sve veći s novim lansiranjima satelita, kao što je to slučaj s kompanijom SpaceX koja planira lansirati 12.000 satelita do sredine 2026. godine, s mogućnošću proširenja na 42.000.
Iako se sateliti nakon završetka misije vraćaju u atmosferu da sagore, stručnjaci se boje da bi toliki broj satelita mogao ometati astronomska istraživanja, posebno posmatranje malih asteroida koji predstavljaju prijetnju za Zemlju. Veći komadi otpada mogu se pratiti, ali sitni fragmenti, kojih ima na stotine miliona, predstavljaju mnogo ozbiljniju prijetnju jer se kreću nevjerojatnim brzinama – do 10.000 kilometara u sekundi. Čak i manji komadi, poput klikera, mogu uzrokovati ozbiljnu štetu pri tim brzinama.
Svjetski stručnjaci upozoravaju da će problem svemirskog otpada biti sve veći kako broj satelita raste. Više od 60 zemalja danas posjeduje satelite raznih namjena, od vojnih do naučnih, što povećava vjerovatnoću sudara i dodatnog stvaranja opasnih krhotina. Broj opasnih krhotina će rasti, jer putanje satelita nijesu uvijek stabilne, a njihovo gubljenje energije može dovesti do sudara u svemiru.
Jedno od rješenja za smanjenje otpada u svemiru moglo bi biti razvijanje tehnologija za uklanjanje tog otpada. Predložene su različite metode, uključujući korišćenje lasera za uništavanje sitnog otpada ili eksperimentisanje sa mrežama, kao što je pokušano u Japanu, ali ti eksperimenti još nisu dali rezultate.
Iako je malo vjerojatno da će svemirski otpad nanijeti ozbiljnu štetu na Zemlji, veći dijelovi uglavnom sagore u atmosferi, a oni koji prežive padnu u okeane. Ipak, opasnosti od sudara i kontaminacije planete ostaju.
Pitanje rješenja za svemirski otpad postaje hitno, a u budućnosti bi moglo biti nužno razviti metode za usmjeravanje otpada prema Suncu ili pronalaženje održivijih načina za reciklažu i smanjenje stvaranja otpada. Svemir je postao novo područje koje, uz napredak tehnologije, postavlja i nova pitanja o našoj odgovornosti prema planetama iznad nas.
ETOportal/ N.G.