2025.nas je učila da je život mješavina haosa i ritma. Šakira nas je podsećala da se ponekad treba samo prepustiti muzici, dok EES sistem na aerodromima Evrope pravi redove kao da čekate da sunce konačno izađe iz oblaka nakon duge zime.
Amerika je gledala NBA Ol Star glasanje i brojala glasove Dončića, Jokića i Karija, dok su veterani poput Lebrona podsjećali da stara škola još uvijek ima svoj šarm. Italija je pokazala moć prirode, sa lavinama koje brišu granice između avanture i opreza, a Njemačka je brojala sefove koje su misteriozni umjetnici otvorili – vjerovatno da provjere koliko je maštovitih ljudi u Evropi.
U regionu je 2025. godina bila još zanimljivija. Hrvati se bore sa bolestima koza i ovaca, Srbi spremaju parlamentarne izbore, dok Crna Gora konačno ulazi u EU – samo što još mora da kupi poklone. Sezona je zvanično uspješna, ali ljudi nemaju centa, voće i povrće su nedohvatljivi, a putevi… pa, putevi su tamo da podsjete da je avantura svakodnevna.
Na Trgu nezavisnosti, dok Nova godina kuca na vrata, najskuplji pjevaju, ali bar su popularni. Suvog hljeba i igara nikad dosta – a osmijeh, kume moj, je jedino što se ne može kupiti.
Ako smo išta naučili ove godine, to je da, i kada svijet poskakuje u ritmu nepredvidivosti, mi možemo pronaći svoj korak – ponekad u tišini, ponekad uz šalu, ali uvijek sa osmijehom.
I naravno, – Botun nesmije pasti!
Zvono zvoni, zvono zvoni,
pokloni, svjetla, sve je u igri,
veselje i smijeh, praznici su tu,
zvončići, zvončići – radost svima!
ETOportal/Nataša Goleš