Višegodišnja praksa višemilionskog uvećanja cijena već ugovorenih putnih projekata na sjeveru Crne Gore ukazuje na duboke sistemske slabosti u planiranju, kontroli i nadzoru kapitalnih investicija, ali i na moguću institucionalnu toleranciju prema obrascima koji nose ozbiljan koruptivni rizik, navode iz ASP.
Rekonstrukcija magistralnog puta Lepenac – Ribarevine – Poda – Berane predstavlja paradigmatičan primjer takvog upravljanja javnim sredstvima. Ugovor zaključen 2020. godine na iznos od 35,7 miliona eura (bez PDV-a) do kraja realizacije narastao je na 56,7 miliona eura, što znači da je država platila oko 21 milion eura više od prvobitno planiranog.
Radovi nijesu završeni u ugovorenom roku od dvije godine, niti su u tom periodu ozbiljno započeti. Kašnjenje od gotovo tri godine legalizovano je kroz anekse ugovora, koji su istovremeno poslužili kao mehanizam za povećanje cijene. Najveći dio dodatnih troškova odnosi se na tzv. naknadne radove i korekciju cijena, pri čemu ASP ukazuje da su dodatni radovi dominantno posljedica loših projektnih rješenja.
Posebno problematična je stavka korekcije cijena, koja je omogućena zaključkom Vlade iz 2022. godine, aktom niže pravne snage od zakona. ASP podsjeća da su u izradi smjernica za obračun razlike cijena zbog inflacije učestvovali i predstavnici kompanija koje su istovremeno dobijale najveće državne infrastrukturne poslove, što otvara ozbiljno pitanje konflikta interesa.
Uprkos očiglednom zaobilaženju Zakona o javnim nabavkama i Fidic procedura, ne postoje javno dostupni podaci da je Vlada ove slučajeve sistemski preispitala ili da su o njima obaviješteni nadležni tužilački organi. Izuzetak je 2021. godina, kada je tadašnji ministar kapitalnih investicija obavijestio Specijalno državno tužilaštvo o projektu puta Lubnice – Jezerine, čija je cijena sa 34,6 miliona eura porasla na 62,3 miliona.
Ipak, isti obrazac se ponovio i na putu Rožaje – Špiljani, čija je vrijednost sa 19,1 milion eura narasla na 29,5 miliona eura. Zajednički imenitelj svih projekata su višestruki aneksi, produženi rokovi, falična projektna dokumentacija i višemilionska povećanja cijena.
Prema podacima ASP-a, za tri najveća magistralna projekta na sjeveru Crne Gore, realizovana između 2017. i 2025. godine, država je platila ukupno 59 miliona eura više od početno ugovorenih iznosa.
U zemlji sa hroničnim deficitom infrastrukturnih sredstava, ovakav bilans ne predstavlja samo fiskalni problem, već i ozbiljan test funkcionisanja pravne države. Pitanje koje ostaje bez odgovora jeste, da li su aneksi postali sistemski instrument zaobilaženja zakona i da li će iko za to snositi odgovornost.
ETOportal