Dok Evropa priča o zelenim lukama, digitalizaciji i pametnim gradovima, mi u Baru imamo nešto još naprednije – luku koja se sama urušava i trajektne linije koje postoje samo na papiru.
Zbog urušavanja obale, Bar je ostao bez direktnih linija prema Italiji i Albaniji, ali da budemo pošteni, ko još uopšte treba more kad imamo magistralu i gužve na Debelom brijegu?
Turisti koji su planirali da iz Brindizija dođu pravo u Bar sada mogu da iskuse avanturu balkanskog transporta: avionom do Podgorice, pa taksijem do Sutomora, pa vozom koji stane kad sunce zađe. Autentično iskustvo, nema šta.
Lokalni ribari, pak, kažu da im ne smeta što trajekti ne dolaze:
“Bolje i da ne dolaze, ionako bi se sudarili s obalom koja se sama raspada,”
kaže jedan od njih, gledajući u vodu gdje su nekad pristajali trajekti.
Zvaničnici obećavaju sanaciju, a mi im vjerujemo, kao što smo vjerovali i u trajekt Bar–Bari, trajekt Bar–Drač, pa i u onaj famozni Bar–Brindizi koji je vidio više naslova u medijima nego putnika na palubi.
Do tada, Bar će biti jedina luka na Jadranu gdje je sigurnije čekati trajekt na Fejsbuku nego na pristaništu.
ETOportal/Nataša Goleš