Biogradsko jezero, jedno od najprepoznatljivijih prirodnih bogatstava Crne Gore, suočava se sa ozbiljnom prijetnjom nestanka. Tokom holocena, jezero je bilo dva do tri puta prostranije, sa procijenjenom dubinom od oko 30 metara. Danas, usljed dugotrajnog procesa erozije i klimatskih promjena, dubina jezera se više nego prepolovila i u vrijeme najvećeg vodostaja iznosi tek 12 metara, čime se približava pretposljednjem stadijumu svog životnog ciklusa.
Naučne studije ukazuju da smanjenje zapremine i površine planinskih jezera ima direktan uticaj na biodiverzitet. Biogradsko jezero je dom brojnih autohtonih vrsta flore i faune, a degradacija njegovog ekosistema može izazvati domino-efekat koji ugrožava lokalne šumske i vlažne ekosisteme, ključne za stabilnost biološke raznovrsnosti u regionu.
Klimatske promjene dodatno ubrzavaju proces smanjenja nivoa vode. Porast temperatura i promjene u padavinskom režimu dovode do povećane evaporacije i smanjenog dotoka vode, dok erozija i ljudske aktivnosti doprinose ubrzanom smanjenju površine i dubine jezera. Stručnjaci upozoravaju da, ako se ne preduzmu konkretne mjere zaštite, Biogradsko jezero može doživjeti znatno smanjenje ili čak djelimični nestanak u narednih 100–120 godina.
Iako se prvi naučni radovi o problemu pojavljaju prije više od pola vijeka, Vlada Crne Gore još uvijek nije definisala sistemska rješenja koja bi usporila ili zaustavila proces propadanja jezera. Zaštita prirodnog bogatstva ovog značaja zahtijeva koordinisane mjere, od regulacije ljudskih aktivnosti, kontrole erozije, do adaptivnog upravljanja vodostajima i zaštite biodiverziteta.
Pred stručnjacima i donositeljima odluka stoji pitanje, hoće li Biogradsko jezero ostati živi simbol planinske prirode Crne Gore, ili će nestati pod pritiskom klimatskih promjena i ljudske pasivnosti? Ovaj problem nije lokalnog značaja, već je upozorenje za cijeli region o hitnoj potrebi za očuvanjem prirodnih ekosistema u doba klimatske krize.
NVO „ETO „