Došli smo, dragi čitaoci, do tačke civilizacije gdje biznismeni i političari nose odijela tri broja manja, pantalone kao da su ih pozajmili od mlađeg brata iz Petog tri, i patike – bez čarapa. Jer moda, jer Evropa, jer „urban look“. A zapravo: jer kopiraj sve, razmišljaj ništa.
Pojavljuju se tako po sastancima, konferencijama, forumima i televizijama — zguljeni sa noći u „elitnim“ klubovima, gdje su vodili ozbiljne razgovore sa reflektorima, viskijem i muzikom koja viče umjesto da pjeva.
Dolaze direktno iz života koji se odvija kad prestane da važi radno vrijeme. I dolaze da odlučuju. O svemu. O ekonomiji, o pravima, o narodima.
Pantalone naborane od članka ka koljenu, taman da se u njih ušije politička krivina – uska pri dnu, široka po sredini, a iznad nikad ne znaš šta se dešava. Sako koji ne možeš zakopčat’, ali „nosi ga i Elitar“ – što ćeš bolje opravdanje.
Gledamo ih tako: ozbiljna faca, pogled ka horizontu budućnosti, a ispod – gležanj i patika koja je vidjela više noćnih izlazaka nego knjiga. Stil? Kažu da je to “smart casual”. A zapravo: casual glava, bez ičeg smart.
Nekad je odijelo bilo znak autoriteta. Danas je, izgleda, kostim za predstavu – da izgledaš važan dok ne progovoriš.
Pitaš se: zašto tako obučeni ljudi donose ozbiljne odluke?
Zato što je danas važno da te vide, ne da te slušaju. Da fotka ide na Instagram, a sadržaj – nek ide đavolu pod ruku. Jer u eri političkog marketinga, više se cijeni savijen gležanj nego ispravljen stav.
Zato nam i jeste tako: rukavi kratki, pamet tijesna, budućnost naborana.
ETOportal/Nataša Goleš