U vremenu sve izraženijih klimatskih ekstrema, kada Evropa gori pod rekordnim temperaturama, a Balkan se suočava sa sušama, požarima i nepredvidivim padavinama, postavlja se pitanje: hoće li Crna Gora sačuvati ono što joj je priroda velikodušno podarila, vodu?
Ljekari i nutricionisti godinama savjetuju minimalni dnevni unos od dvije litre vode po osobi. Međutim, u širem društvenom i državnom kontekstu, voda nije samo pitanje zdravlja , ona je pitanje bezbjednosti, suvereniteta i opstanka. Crna Gora je zemlja izuzetnog bogatstva vodenih resursa, od rijeka i jezera do podzemnih izvora pitke vode. Ipak, to bogatstvo nije vječno, niti je dovoljno samo po sebi da nas zaštiti ako njime ne upravljamo odgovorno, dugoročno i strateški.
Crnogorski Zakon o vodama („Službeni list CG“, br. 27/07 i kasnije dopune) priznaje vodu kao javno dobro u opštoj upotrebi, uz jasnu definiciju pitke vode kao:“vode koja je u izvornom stanju ili nakon obrade namijenjena za piće, kuvanje, pripremu hrane i druge potrebe domaćinstava, bez obzira na njeno porijeklo.“
Zakon je formalno usklađen sa evropskim zakonodavstvom, prije svega sa:
- Okvirnom direktivom o vodama (2000/60/EC) – koja uvodi koncept integrisanog upravljanja vodnim resursima na nivou riječnih slivova, sa ciljem postizanja “dobrog stanja voda”
- Direktivom o vodi za piće (2020/2184) – kojom se propisuju standardi bezbjednosti, kvaliteta i dostupnosti vode za ljudsku potrošnju
Međutim, sprovođenje zakona je i dalje slabost sistema. Institucionalna rascjepkanost, nedostatak inspekcijskog nadzora, neusklađenost podzakonskih akata i nedovoljna transparentnost ugrožavaju osnovne principe održivog upravljanja vodama.
Najveći problem vodosnabdijevanja u Crnoj Gori su drastični tehnički gubici u vodovodnim mrežama, koji u prosjeku prelaze 50%. U pojedinim opštinama taj procenat ide i do 70%. To znači da više od polovine vode koja se zahvati, preradi i distribuira, nikada ne stigne do potrošača.
Uzroci su višestruki:
- zastarjela infrastruktura, često bez adekvatnog održavanja
- curenja, kvarovi i nelegalni priključci
- nedostatak preciznih mjernih uređaja i digitalnog nadzora
Za poređenje, u Sloveniji, članici EU i državi sa sličnim prirodnim uslovima, prosjeci gubitaka u vodovodnim mrežama su ispod 30%, a u razvijenijim evropskim državama često ne prelaze 15–20%. Takvi podaci jasno pokazuju da visok procenat gubitaka u Crnoj Gori nije neminovnost, već posljedica sistemskog zapuštanja i zanemarivanja investicija.
Crna Gora već osjeća posljedice klimatskih promjena. Smanjenje padavina, promjene režima otapanja snijega, učestale suše i povećana potrošnja u ljetnjim mjesecima ugrožavaju stabilnost vodosnabdijevanja. Klimatske projekcije za region Zapadnog Balkana ukazuju na pad vodnih resursa i veće temperaturne ekstreme u narednim decenijama.U tom kontekstu, voda mora biti strateški prioritet, ne samo kao element infrastrukture, već kao element bezbjednosti i razvoja. Bez vode nema turizma, poljoprivrede, industrije ni zdravog života.
Ako Crna Gora želi da sačuva status vodene oaze Balkana, neophodno je:
- Radikalno smanjiti gubitke u mreži, kroz rekonstrukciju cijevi, digitalizaciju i precizne mjerne sisteme
- Uložiti u postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i sanaciju zagađenih izvorišta
- Donijeti i sprovesti lokalne planove upravljanja vodama po riječnim slivovima
- Uskladiti sve podzakonske akte sa EU standardima i ojačati institucionalni nadzor
- Uvesti sistem dugoročnog planiranja, uključujući klimatsku otpornost vodosnabdijevanja
Voda nije samo prirodni resurs, to je naslijeđe koje smo dužni da predamo onima koji dolaze poslije nas. Gubici od preko 50% vode u mreži nisu samo tehnička greška, to je nepravda prema budućim generacijama. Ako sada ne zaštitimo naše rijeke, jezera i izvorišta, jednog dana će nas pitati, kako ste mogli dozvoliti da nestane ono što vam je bilo dato u izobilju?
U vremenu kada se voda u mnogim dijelovima svijeta već tretira kao luksuz, Crna Gora još uvijek ima šansu da izabere put odgovornosti. Ali to zahtijeva političku volju, tehničku stručnost i svijest da voda iako teče nije beskonačna.
ETOportal / mr Vojislav Marković