Medvjed koji je napao lovca u Pivi i nanio mu teške povrede nije samo tragičan incident – to je alarm koji je otvora niz pitanja o odgovornosti i neodgovarajućim praksama koje se nastavljaju kada je u pitanju briga o divljim životinjama i lovnim praksama u Crnoj Gori. Ovo nije samo napad divlje životinje, već ozbiljna kritika sistema koji u dovoljnoj mjeri ne štiti divlje životinje, niti brine o ljudima koji se nađu u njihovoj blizini.
Prvo, postavlja se pitanje koje bi trebalo da postavi svaki odgovoran građanin:“ Ko je odgovoran za početak lovne sezone i ko donosi odluke o tome koje životinje se smiju loviti? Na koji način se donose odluke o tome koje vrste divljih životinja se mogu u lovnoj sezoni odstrijeliti i na osnovu kojih stručnih procjena? Da li je uopšte uzet u obzir ekološki balans i prava zaštićenih vrsta, kao što je medvjed? Ako se lov dozvoljava u vrijeme kada medvjedi ulaze u hibernaciju, kako to može biti u skladu sa pravilima zaštite divljih životinja? Da li je lov u zimskom periodu odobren iz samo ekonomskih razloga, ili je vođen brigom o ekološkoj ravnoteži i zaštiti divljih životinja“?
Postavljamo pitanje: „Da li je lovna sezona samo formalnost koja se sprovodi bez ozbiljnog razmatranja uticaja na divlje životinje i njihova staništa? Da li se lovci pravilno informišu o specifičnostima staništa medvjeda i drugih zaštićenih vrsta, kako bi se spriječile ovakve incidentne situacije? Takođe, ko je odlučio o specifičnom vremenskom okviru lovne sezone i na koji način se prate posljedice tih odluka“?
Ako je napad na lovca nastao u blizini naseljenog mjesta, da li to znak da su životinje, usljed propusta u očuvanju njihovih staništa, prisiljene da se približe ljudima zbog nedostatka hrane? Ako je napad bio u planinskom području, postavlja se ozbiljno pitanje: da li je medvjed samo branio svoje stanište i mladunce? Ako lovci ulaze u područja koja su prirodna staništa medvjeda, da li je to uopšte legalno, postoji li uopšte odgovarajući propis kojim zabranjuju lov u tim zonama?
Ako je medvjed bio bolestan i predstavljao opasnost, postavlja se pitanje: šta se preduzelo da se taj problem riješi? Postoje li usvojeni mehanizmi za dijagnostikovanje bolesti divljih životinja i, ako je potrebno, za njihovo zbrinjavanje? Zašto nije bilo preduzeto ništa da bi se spriječila opasnost, ako je životinja bila u lošem zdravstvenom stanju? Pitanje za nadležne je: zašto, ako već imamo zakonodavstvo koje štiti zaštićene vrste, nije postojala efikasna zaštita oboljelog medveda?
Na sva ova pitanja odgovore mora da da država, nadležno ministarstvo, kao i inspektori za lovstvo, moraju da preuzmu odgovornost za propuste u nadzoru i procjeni situacije. Da li su inspektori uopšte obišli teren i istražili sve okolnosti pod kojima je došlo do napada? Ako su propusti u praćenju i nadzoru lovne sezone doveli do ovog incidenta, ko je odgovoran za to?
Na kraju, postavljamo pitanje: ko je zapravo odgovoran za ravnotežu između divljih životinja i ljudskih aktivnosti? Ovaj napad je samo posljedica nedostatka odgovornosti i nesavjesnih odluka. Ako želimo da budemo pravi čuvari prirode, moramo zahtijevati odgovornost od nadležnih institucija, počevši od donošenja odgovarajućih odluka o lovnoj sezoni, do implementacije konkretnih mjera za zaštitu i očuvanje naših zaštićenih vrsta. Ako to ne uradimo, nastavićemo da se suočavamo sa sve većim problemima – kako za životinje, tako i za nas.
I, naravno, transparentnost je ključna. Da li je javnost obaviještena o stanju povrijeđenog lovca? Da li su povrede opasne po život? Ako želimo da budemo odgovorni kao društvo, onda moramo pružiti građanima informacije i osigurati odgovornost onih koji donose odluke. Ovaj incident ne smije da bude još jedan u nizu zanemarivanja i nebrige o ekološkoj ravnoteži u Crnoj Gori.
Redakcija ETOportala