Postoje dani u godini koji nas podsjećaju koliko umjetnost može biti moćna, koliko riječi mogu oblikovati svijest i duh vremena. Šesnaesti jun, poznat kao Bloomsday, upravo je jedan od tih dana – praznik književnosti, dan kada se slavi Džejms Džojs (James Joyce) i njegovo remek-djelo „Uliks“, roman koji je promijenio tok svjetske književnosti.
Džojs, rođen u Dablinu 1882. godine, bio je pisac koji je u svoje riječi pretočio puls grada, dah jezika i složenost ljudske misli. Nije pisao da bi bilo lako – pisao je da bi bilo istinito, duboko i trajno. Njegovo najpoznatije djelo, „Uliks“, objavljeno 1922. godine, prati jedan jedini dan u životu glavnog junaka, Leopolda Bluma – baš 16. juna 1904. godine. Datum nije slučajan: tog dana Džojs je prvi put izašao u šetnju sa svojom budućom suprugom Norom Barnakl, što ga je učinilo lično značajnim.
„Uliks“ je svojevrsna moderna odiseja, inspirisana Homerovim epom, ali umjesto moreplovnih pustolovina, vodi nas kroz misli, sjećanja, dileme i tišine običnog čovjeka u modernom gradu. Roman je poznat po svom inovativnom stilu – struji svijesti, unutrašnjem monologu, bogatstvu jezika i eksperimentalnim formama. Nije to knjiga koja se „prelista“, već ona koja se osluškuje, koja se osjeća.
Bloomsday, koji se svake godine obilježava 16. juna, slavi ne samo Džojsa i njegov roman, već i samu moć književnosti da od običnog dana napravi umjetnost. U Dablinu se tada ljudi oblače u kostime iz doba romana, šetaju rutama Bluma, recituju ulomke iz knjige, i na trenutak – postaju likovi jednog od najvažnijih romana 20. vijeka.
Zašto je važno obilježiti ovakve dane? Jer nas podsjećaju da kultura ne živi samo u knjigama i muzejima, već u svakodnevici, u načinu kako posmatramo svijet i kako razumijemo jedni druge. Džejms Džojs nas je naučio da i najobičniji dan može biti epski – ako ga znamo čitati.
ETOportal/Nataša Goleš