Razvoj vještačke inteligencije donio je brojne koristi, ali i izazove u obrazovanju. Sve češće se čuje rečenica: „Doviđenja domaći zadaci“, jer đaci pribjegavaju alatima poput ChatGPT-a da bi umjesto njih pisali sastave, rješavali zadatke ili pripremali školske projekte. Iako ovakav pristup može izgledati privlačno, on otvara ozbiljna pitanja o znanju, odgovornosti i budućnosti obrazovanja.
Nastavnici i roditelji suočavaju se sa sve većim problemom prepoznavanja autentičnog rada učenika. Dok tehnologija pruža brze i često kvalitetne odgovore, izostaje ono najvažnije – proces učenja. Bez aktivnog rada kod kuće, đak ne razvija vještine koje su mu potrebne da razumije gradivo, izražava sopstvene misli i gradi samostalnost.
Kako izbjeći da „pametne mašine“ preuzmu ulogu đaka? Ključ je u ravnoteži. Umjesto potpunog izbjegavanja vještačke inteligencije, potrebno je učiti djecu kako da je koriste kao podršku, a ne zamjenu. Na primjer, ChatGPT može poslužiti da objasni nejasnu lekciju, ponudi dodatne primjere ili predloži ideje, ali ne i da piše radove umjesto učenika.
Roditelji mogu pomoći tako što će pratiti školske obaveze, razgovarati sa djecom o njihovim zadacima i podsticati ih da samostalno traže rješenja. Škole, s druge strane, mogu uvesti više praktičnih zadataka i diskusija na času, čime se smanjuje mogućnost prepisivanja i zloupotrebe digitalnih alata.
U svijetu gdje tehnologija sve brže mijenja obrazovanje, važno je da đak ostane đak – radoznao, uključen i spreman da gradi znanje svojim trudom. Jer domaći zadatak nije samo obaveza, već i prilika da se uči, griješi i napreduje.
ETOportal