Započeh ovaj tekst ne iz gnjeva, no iz čiste potrebe da se čovjek ne raspukne od smijeha — ili tuge, što mu dođe na isto.
Jer kako drugačije objasniti državu koja kašlje na sve strane, a niko da joj stavi toplomjer. Sve joj je visoko — inflacija, cijene, obećanja. Samo narod kleči, i to ne od molitve, no od gladi i kredita.
Narod je u čudu, ekonomija u slobodnom padu, a vlast – visoko, taman da je ne možemo dohvatit’.
Danas kad vidiš u novčaniku100 eura, prvo se prekrstiš, pomisliš da si našao svetilište, pa pogledaš lijevo-desno — da neko ne vidi, da ti ne uzme, il’ da te ne pita: „A đe to nađe?“ 100 eura danas traje taman toliko dok ne uđeš u prodavnicu. Poslije toga si turista — samo gledaš, slikaš i izlaziš.
Kažu, treba štedjet’! A đe više, braćo mila? Štedimo na grijanju, na hrani, na živcima, na osmijehu…Još ako počnemo da štedimo i gorivo, možda i stignemo do Porto Novog, Luštice, eventualno Luštice B. Ali postoji realna šansa da nijesmo dobro odmjerili – pa nas put nanese taman do Braića.
Tamo šator, izvorska voda i rečenica za utjehu: „Mi to ovako svake godine, detox, duhovno čišćenje, znaš…“
Dok nam gorivo preskupo, a plate zakucane kao šifonjer u babinu sobu, već planiramo i crnogorski Dubai! Tu će se okupit sav eurokrem društva – ljetovanja, zimovanja, wellness, spa, terapije… Dobar je jod zimi, kažu. Valjda protiv realnosti!
I taman kad pomisliš da ništa novo ne može da te iznenadi – eto Nikšićkih i Novskih izbora! Nadam se velikoj izlaznosti. Molim se da ovaj put, nakon dugogodišnje apstinencije, na birališta izađu i svi oni tihi glasači iz Trebinja, Čačka, Užica… A i da nas dijaspora ne iznevjeri – znaju oni dobro đe se glasa, makar glasanje bilo 3000 kilometara od biračkog mjesta.
I kad sve ovo sagledam sjetim se one Cetinjanjske, sa onom suvom, gorkom istinom što se prenosi kroz generacije:
„Svi smo mi na aparatima, ali niko ništa ne dobija.“
Zato – čuvaj osmijeh, čuvaj 100 eura, i čuvaj rezervnu gumu u autu. Ne znaš kad će ti zatrebat’.
Za kraj:
„Kad crkva organizuje maraton, svaki korak prema biračkoj kutiji je duhovno čišćenje, a svaki korak dalje od nje – put do neba ili pakla, zavisi od kandidata.“
ETOportal/Nataša Goleš