Izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da Hrvatska u procesu pristupnih pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom insistira na rješavanju „niza otvorenih pitanja“ izazvala je pažnju domaće i regionalne javnosti. Kako je Plenković poručio, „od rješavanja tih pitanja zavisiće dalji napredak Crne Gore na putu ka EU“.
Iako nije prvi put da Hrvatska kroz evropske institucije artikuliše bilateralne zahtjeve, ovaj put taj signal dolazi u delikatnom trenutku — dok Crna Gora pokušava revitalizovati pregovore sa EU nakon višegodišnjeg zastoja i političke nestabilnosti.
Iako Plenković nije eksplicitno naveo koja su pitanja u fokusu, u diplomatskim krugovima već godinama se navode sljedeće tačke sporenja:
- Prelazak granice na Prevlaci, odnosno trajno definisanje morske granice između dvije države,
- Status i očuvanje imovine hrvatskih državljana u Crnoj Gori, posebno u kontekstu restitucije i legalizacije,
- Zaštita hrvatske manjine i njeno političko predstavljanje,
- Saradnja u procesuiranju ratnih zločina i razmjena dokumentacije iz devedesetih.
Svi ovi segmenti, iako tehničke prirode, nose političku težinu, naročito u svjetlu činjenice da se Hrvatska, kao članica EU, nalazi u poziciji da efektivno koristi svoje pravo veta u svim fazama pristupnih pregovora Crne Gore.
Ono što je posebno važno naglasiti jeste da mehanizam EU dozvoljava državama članicama da bilateralna pitanja “prenose” u proces pristupanja, pod uslovom da su u skladu sa evropskim vrijednostima i principima dobrosusjedskih odnosa. Hrvatska je isti model koristila i u odnosima sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom.
Iako se ovakav pristup često doživljava kao politički pritisak, on je formalno legitiman u procesu pristupanja. Crna Gora, kao kandidat koji teži zatvaranju posljednjih poglavlja, mora pokazati ne samo reformski kapacitet, već i spremnost da na konstruktivan način rješava bilateralne sporove.
Ova poruka iz Zagreba dolazi u trenutku kada crnogorska vlast pokušava da se profiliše kao kredibilan partner Brisela. Rješavanje otvorenih pitanja sa Hrvatskom moglo bi biti ključni test političke volje i diplomatske zrelosti.
Ignorisanje ovih tema moglo bi dovesti do zastoja u pregovorima, dok bi otvoren dijalog i dogovor sa susjedom bio jak signal ne samo Hrvatskoj, već i ostatku EU — da Crna Gora više ne želi da bude talac “ niza otvorenih pitanja” iz prošlosti.
Iz svega navedenoga se može konstatovati da poruka Plenkovića nije izolovani diplomatski komentar, već jasno upozorenje da bilateralni odnosi sve više postaju sastavni dio evropske agende. Crna Gora, koja je često važila za lidera u procesu proširenja, sada mora da dokaže da taj status može potvrditi i konkretnim političkim potezima u rješavanju problema koji ne dolaze iz Brisela — već sa Jadrana.
ETOportal/V.M