Gdje su nestali stanovi i ko zna sudbinu stotina nekretnina koje su stariji građani predavali u zamjenu za doživotno izdržavanje i smještaj u domovima za stare jedno je od ključnih pitanja crnogorskog sistema socijalne zaštite. Prema dostupnim medijskim izvještajima, država trenutno ne raspolaže jasnim podatkom o tome gdje se nalaze i ko koristi veliki broj tih nekretnina.
Evidencija stanova i nekretnina pokrenuta je prije otprilike dvije godine, dok je postojalo jedinstveno Ministarstvo rada i socijalnog staranja, sa ciljem da se utvrdi status, lokacija, korisnici i eventualni vlasnički odnosi stanova, pri čemu su timovi obilazili objekte u više opština. Međutim, akcija je prekinuta nakon reorganizacije resora u 2024. godine, kada je Ministarstvo rada i socijalnog staranja podijeljeno na Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga i Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije. Ova reorganizacija ostavila je popis stanova nedovršenim i stvorila prostor za nejasnoće u pogledu korišćenja i evidencije imovine.
Poznato je da su mnoge nekretnine formalno prepisane državi prema ugovorima o doživotnom izdržavanju, ali ne postoji javno dostupan registar niti verificovan spisak koji bi pokazao konkretne slučajeve prenosa u privatnu svojinu, niti dokumentacija iz katastra ili sudskih presuda koja bi potvrdila da su pojedini stanovi prešli u privatne ruke, što znači da dok se nedostatak registra i nestanak tragova u katastru potvrđuje, tvrdnje o prevođenju stanova u privatno vlasništvo ostaju neprovjerene.
Situacija je ozbiljna jer nedostatak kontrole ugrožava vlasnička prava države, smanjuje transparentnost i pravnu sigurnost, otvara prostor za eventualne zloupotrebe i korupciju, a istovremeno može narušiti socijalnu pravdu jer su nekretnine prvobitno namijenjene za smještaj i izdržavanje građana u stanju socijalne potrebe. Iz tih razloga neophodno je hitno uspostavljanje registra svih stanova i nekretnina dobijenih po ovom osnovu, sa jasnim podacima o adresama, brojevima ugovora, korisnicima i statusu u katastru. Javna i transparentna revizija svih objekata, te eventualna istraga od strane nadležnih organa ukoliko se utvrde slučajevi nelegalnog otuđenja ili zloupotreba, kao i donošenje zakonodavnih mjera koje će jasno definisati prava i obaveze kod doživotnog izdržavanja i korišćenja imovine su prioriteti koji se nameču.
Sve dok se ne uspostavi takav sistem, ostaje otvoreno ključno pitanje: gdje su nestali stanovi i ko danas ima korist od njihovog statusa.
ETOportal / V.M.