Preuzimanjem kontrole nad nalazištem litijuma “Ševčenko” u Donjeckoj oblasti, Rusija je zadala ozbiljan geopolitički udarac ukrajinsko-američkoj saradnji u sektoru strateških sirovina. Ovo nalazište, koje se prostire na oko 40 hektara i sadrži izuzetno kvalitetan mineral bogat litijumom, bilo je ključno za planove Kijeva da se pozicionira kao energetski partner Zapada u lancu snabdijevanja naprednim tehnologijama.
Litijum, poznat kao “bijelo zlato” energetske tranzicije, postao je resurs od globalnog bezbjednosnog značaja. Njegova upotreba u baterijama za električna vozila, skladištenje energije i odbrambene sisteme čini ga jednim od ključnih minerala u narednim decenijama. Upravo zato je gubitak nalazišta litijuma “Ševčenko”, kako ističu analitičari, više od ekonomskog pitanja, to je udar na strateški potencijal Ukrajine i njenu sposobnost da ponudi konkretne resurse svojim saveznicima, prije svega Sjedinjenim Američkim Državama.
Ruska kontrola nad “Ševčenkom” dodatno komplikuje već uzdrmani dogovor Kijeva i Vašingtona o eksploataciji ukrajinskih minerala. Prema riječima Mihaila Žernova, direktora američke kompanije Critical Metals Corp, koja je imala licencu za razvoj ovog nalazišta, svaka nova teritorijalna dobit ruske vojske smanjuje količinu resursa koje Ukrajina može staviti na sto u međunarodnim partnerstvima.
Rusija već kontroliše oko 20% ukrajinske teritorije, uključujući brojna nalazišta titanijuma, mangana i uglja, a sada se približava i novim nalazištima uranijuma. Time ne samo da ugrožava unutrašnju ekonomsku obnovu Ukrajine, već preuzima potencijalne poluge uticaja u budućoj globalnoj energetskoj utakmici.
Ovo preuzimanje nije samo rezultat vojne strategije, ono otkriva dublju, ekonomsku dimenziju savremenih sukoba. Dok Zapad ubrzano gradi lanac snabdijevanja sirovinama neophodnim za energetsku tranziciju, Rusija, iako izolovana sankcijama, koristi kontrolu nad teritorijom kao instrument za poremećaj tog lanca. Cilj je zadržavanje strateškog značaja i posredna kontrola nad tržištima budućnosti.
Ukrajina, sa druge strane, gubi više od zemlje, gubi pregovaračku snagu. Gubitak litijuma iz “Ševčenka” slabi njen status kao potencijalnog ključnog dobavljača Evrope i SAD-a u sektoru čiste energije. Time je dovedena u pitanje i dugoročna atraktivnost za strane investitore u rudarski i tehnološki sektor.
Ono što se dešava na frontu u Donbasu više nije samo borba za teritoriju, to je borba za budući ekonomski suverenitet i kontrolu nad ključnim resursima 21. vijeka. Rusija to zna i koristi.
Zapad sada mora da prepozna ovu dinamiku i hitno redefiniše pristup prema energetskoj i sirovinskoj bezbjednosti, ne samo kroz vojne i političke mjere, već i kroz investiranje u razvoj rudne infrastrukture u državama-partnerima poput Ukrajine, prije nego što ti resursi postanu nedostupni.
Litijum nije samo metal, on je valuta nove ere. A bitka za njega već je u toku.
ETOportal / mr Vojislav Marković