U vremenu kada su fabrike ugašene, hale utihnule, a radnici odavno ostali bez prava glasa, jedna fabrika – tiho i dostojanstveno – i dalje odolijeva vremenu. ITAS-Prvomajska iz Ivanca, nekadašnji ponos industrije bivše Jugoslavije, danas je jedina fabrika alatnih mašina u kojoj još postoji ono što je za mnoge samo sjećanje – radničko samoupravljanje.
Dvadeset godina unazad, više od dvjesta radnika ove fabrike stajalo je na ivici očaja. Nijesu primali platu pola godine, preživljavali su dan za danom, često bez nade. Ali nijesu odustali. Umjesto da napušte svoju fabriku – oni su je preuzeli. Zaboravili su na dugove, oprostili ono što im je uskraćeno, i krenuli ispočetka. Postali su vlasnici, odgovorni jedni drugima – i ostali ljudi.
Danas u ITAS-u radi stotinjak ljudi. Mladih, stručnih i odlučnih da ostanu. I pored brojnih prilika da odu „na Zapad“, oni su izabrali da ovdje grade svoju budućnost. Plata je korektna, uslovi dostojanstveni. Ali ono što ih najviše drži jeste osjećaj da su dio nečeg većeg – zajednice koja odlučuje zajedno, diše zajedno i dijeli i dobro i loše.
Njihov moto je jednostavan, ali snažan: „Sami biramo, sami odlučujemo.“
U vrijeme kada su slične fabrike nestale, kada su hale pretvorene u tržne centre, ITAS i dalje stoji. Skroman, čvrst, pouzdan. Poput starog prijatelja iz vremena kada je rad bio ponos, a kolektiv – porodica.
Dok drugi brinu o carinama, recesijama i neizvjesnim tržištima, ovi ljudi rade. Rade i vjeruju. Ako dođu teški dani – dijeliće ih jednako, od direktora do radnika. Jer u ITAS-u, svi su isti. I svi su bitni.
ETOportal/mr Vojislav Marković