Javne nabavke su ključni stub svake moderne ekonomije, jer kroz njih država realizuje projekte i pruža usluge građanima. Međutim, u Crnoj Gori se kroz “nevidljivu ruku korupcije” sve češće dešava da sredstva koja bi trebalo da koriste građanima, završe u rukama pojedinaca i interesnih grupa. Ovaj fenomen uključuje manipulaciju procedurama, pogodovanje određenim ponuđačima i zloupotrebu položaja od strane zaposlenih u javnom sektoru, čime se narušava integritet sistema i ugrožava povjerenje građana.
Koruptivne prakse u javnim nabavkama povećavaju troškove javnih sredstava, narušavaju povjerenje građana i onemogućavaju poštenu konkurenciju. Pojedinci u javnom sektoru, sa pristupom javnim sredstvima i nadležnostima u postupcima nabavki, mogu zloupotrijebiti svoj položaj i omogućiti nezakonitu prednost određenim ponuđačima kroz podmićivanje ili pogodovanje. Takve prakse se nerijetko odvijaju već u fazi planiranja nabavki, prije nego što postupak formalno počne.
U zdravim i transparentnim sistemima, svi učesnici imaju jednaku šansu za dobijanje ugovora, dok u Crnoj Gori nedovoljna kontrola, neefikasan zakonodavni okvir i nepostojanje jasnih procedura otvaraju prostor za zloupotrebe. Plan nabavki, koji bi trebalo da osigura preventivnu kontrolu i opravdanost trošenja javnih sredstava, često nije kompletno primijenjen ili je neadekvatno ažuriran, što dodatno otežava nadzor.
Stručnjaci upozoravaju da je korupcija u javnim nabavkama prikrivena malverzacija, koja se realizuje kroz složen niz postupaka i okolnosti. Bez efikasnih antikoruptivnih mehanizama i jasno definisanih pravila, takve radnje mogu biti sprovedene od bilo kog učesnika u procesu – od državnih službenika do privatnih ponuđača. Slabost represivnog aparata i neadekvatni zakonski okviri omogućavaju da se korupcija u ovom sektoru ispoljava u punom obimu, što Crnoj Gori nanosi višemilionsku štetu i urušava integritet javnih institucija.
Borba protiv korupcije u javnim nabavkama zahtijeva kombinaciju zakonskih, tehničkih i administrativnih mjera. Najbolje međunarodne prakse uključuju: transparentne i digitalizovane platforme za nabavke, centralizovan nadzor nad planovima i sprovođenjem nabavki, striktno poštovanje procedura, periodične revizije i javno objavljivanje svih ugovora i rezultata postupaka. U zemljama poput Švedske, Kanade ili Singapura, digitalizovani sistemi i nezavisne antikoruptivne agencije omogućavaju praćenje cijelog procesa u realnom vremenu, čime se minimizira prostor za manipulaciju.
Za Crnu Goru, primjena ovih principa bi značila stvaranje sistema u kojem javne nabavke služe građanima i ekonomiji, a ne pojedincima ili interesnim grupama. To podrazumijeva: centralizaciju podataka, povezivanje postojećih digitalnih alata, redovno ažuriranje planova nabavki i strogu primjenu antikoruptivnih zakona. Samo kroz takav pristup može se osigurati efikasan, transparentan i integrisan sistem javnih nabavki, koji smanjuje rizik od zloupotreba i vraća povjerenje građana u institucije države.
ETOportal / mr Vojislav Marković