Posljednjih godina svjedočimo sve učestalijim požarima, poplavama, olujama i toplotnim talasima koji ostavljaju duboke posljedice ne samo na prirodu i ekonomiju, već i na naše psihičko zdravlje. Taj tihi, ali sve prisutniji fenomen naziva se klimatska anksioznost , osjećaj straha, zabrinutosti i bespomoćnosti izazvan klimatskim promjenama i neizvjesnom budućnošću koju one donose.
Šta je klimatska anksioznost?
Klimatska anksioznost nije klinička dijagnoza, već psihološki odgovor na prijetnju koju ljudi percipiraju kao globalnu i nekontrolisanu. Osobe koje je doživljavaju često imaju osjećaj da je budućnost nesigurna, da su njihovi napori mali i beznačajni, te da svijet ide ka scenariju iz kojeg nema izlaza. Ovaj osjećaj posebno pogađa mlađe generacije, koje strahuju za kvalitet života u decenijama koje dolaze.
Ekstremne vremenske prilike kao okidač
Na prostoru Crne Gore i regiona posljednjih ljeta bilježimo rekordne temperature, šumske požare i nestašice vode, dok su zime obilježene iznenadnim poplavama i olujama. Takvi događaji direktno utiču na mentalno zdravlje građana. Nakon prirodnih katastrofa često dolazi do pojave posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a), nesanice, hroničnog stresa i depresije. Osim individualnog tereta, čitave zajednice suočavaju se sa kolektivnim osjećajem nesigurnosti.
Kako se boriti sa klimatskom anksioznošću?
Stručnjaci savjetuju da se ovaj osjećaj ne potiskuje, već da se usmjeri u konstruktivno djelovanje. Uključivanje u lokalne ekološke inicijative, volontiranje, sadnja drveća ili jednostavno smanjenje lične potrošnje mogu pomoći da se osjećaj nemoći pretvori u osjećaj doprinosa. Takođe, sve je važnija psihološka podrška i otvoreni razgovor o klimatskoj krizi, naročito među mladima.
Uloga zajednice i institucija
Borba protiv klimatske anksioznosti ne može se svesti samo na individualni nivo. Potrebno je da državne institucije, škole i mediji pruže edukaciju, ali i stvarne mjere za smanjenje rizika od klimatskih promjena. Kada građani vide da postoji sistemski odgovor, smanjuje se osjećaj izolovanosti i bespomoćnosti.
Klimatska anksioznost postaje globalni fenomen koji ne smijemo ignorisati. Svaka ekstremna vremenska prilika podsjeća nas da klimatske promjene nijesu apstraktna prijetnja, već realnost koja već sada oblikuje naše živote. Da bismo sačuvali mentalno zdravlje, jednako kao i prirodnu sredinu, potrebni su i lična odgovornost i zajedničko djelovanje.
ETOportal