Kao jedini toksikolog u Kliničkom centru Crne Gore, dr Sandra Đuranović ističe da trenutno ne može da obavlja svoj posao, te da samo od Vlade zavisi hoće li njeno znanje biti iskorišćeno za pomoć zaposlenima u kompaniji Port of Adria u Baru, koji su imali trovanje olovom.
„Ranije sam se susretala sa sličnim slučajevima trovanja. Radila sam u Srbiji i volontirala na toksikologiji na VMA. Nakon što sam dobila uže specijalizacije za potrebe KCCG, imala sam kontakte sa pacijentima izloženim teškim metalima. Na VMA postoji odeljenje intenzivne nege, kao i odeljenje za pacijente koji nisu toliko ugroženi, a tim pitanjem se bavi i Institut za medicinu rada, gde je profesor Bulat. Moja mentorka, profesorka Slavica Vučinić, bila je direktorka Nacionalnog centra za kontrolu trovanja,“ objašnjava Đuranović.
Ona naglašava da zaposleni u kompaniji Port of Adria mogu da se liječe u Crnoj Gori. „Ako mi Ministarstvo zdravlja dozvoli, mogu pomoći kolegama u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi u zemlji. Međutim, bez njihovog odobrenja, jer sam zaposlena u Institutu za javno zdravlje i ne radim kao kliničar, nemam pravo da liječim pacijente. To znači da Crna Gora može iskoristiti kliničkog toksikologa kojeg je školovala, ako to želi,“ ističe Đuranović.
Dr Đuranović smatra da određene institucije nijesu dovoljno obaviještene o postojanju kliničkog toksikologa u Crnoj Gori. „Od kada sam se vratila iz Beograda, sredinom novembra 2020. godine, ne radim svoj posao. Bivša direktorka, dr Ljiljana Radulović, rekla je da za mene nema mjesta u KCCG, tako da sam završila u Institutu za javno zdravlje, u Centru za ekologiju i higijenu, gde se bavim školskom higijenom. Ni meni nije jasno šta jedan ljekar toksikolog radi na tom mjestu,“ iskreno priznaje Đuranović.
Ona objašnjava da pacijenti koji su trovani olovom mogu imati različite komplikacije na organima. „Ono što je posebno ozbiljno jeste da olovo može izazvati genetske oboljenja kod potomaka i kancerogene promjene. Ukoliko pacijenti nisu prali ruke, mogli su olovo unijeti oralno,“ dodaje ona.
U cilju što hitnijeg rješavanja ovog problema i potencijalne uštede za državu, dr Đuranović apeluje na Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo pravde i premijera da omoguće liječenje pacijenata u Crnoj Gori, kada postoji takva mogućnost.