Korupcija u javnom sektoru predstavlja jedan od najozbiljnijih izazova sa kojima se suočavaju savremena društva, uključujući i Crnu Goru. Ona podriva temelje pravne države, narušava povjerenje građana u institucije i sprečava ekonomski i društveni napredak. Među najopasnijim oblicima koruptivnih radnji izdvajaju se trgovina uticajem i zloupotreba službenog položaja, koji su prisutni u različitim segmentima društva, od politike i javne uprave do poslovnog sektora.
Ovi fenomeni nijesu samo moralno i pravno problematični, već imaju i dugoročne posledice po funkcionisanje društva. Trgovina uticajem omogućava privilegovanim pojedincima da, koristeći svoj politički, ekonomski ili društveni položaj, utiču na odluke u svoju korist, često mimo zakonskih procedura. S druge strane, zloupotreba službenog položaja dovodi do neefikasnog upravljanja državnim resursima, favorizovanja interesnih grupa i podsticanja klijentelističkih odnosa, što ugrožava pravdu i jednakost pred zakonom.
Uprkos zakonodavnim reformama i institucionalnim naporima, izazov ostaje primjena propisa i jačanje kapaciteta organa koji su zaduženi za borbu protiv korupcije. Odsustvo adekvatnih sankcija i selektivna primjena zakona dovode do osjećaja nekažnjivosti, što dodatno podstiče ovu praksu.
Krivični zakonik Crne Gore jasno definiše i sankcioniše ova krivična djela:
Trgovina uticajem (član 422 KZCG) – odnosi se na situacije u kojima lice koristi svoj stvarni ili pretpostavljeni uticaj na donosioce odluka radi pribavljanja koristi za sebe ili druge.
Zloupotreba službenog položaja (član 416 KZCG) – podrazumijeva postupanje državnih službenika suprotno zakonu s ciljem sticanja koristi ili nanošenja štete drugima.
Uprkos postojanju zakonskog okvira, ključno pitanje ostaje njegova primjena. Neki od najvećih izazova su:
Politički pritisci i pravne praznine – često otežavaju efikasno procesuiranje ovih djela.
Dugotrajni sudski postupci – rijetko rezultiraju adekvatnim sankcijama, čime se stvara osjećaj nekažnjivosti.
Nedostatak institucionalne nezavisnosti – otežava sprovođenje zakona i omogućava zloupotrebe u korist privilegovanih pojedinaca.
Iako su povezana, ova dva djela imaju jasne razlike. Trgovina uticajem ne zahtijeva da počinilac obavlja službenu funkciju, već samo da koristi svoj uticaj na donosioce odluka. S druge strane, zloupotreba službenog položaja odnosi se na direktno djelovanje nosilaca vlasti u korist sopstvenih ili tuđih interesa, suprotno zakonskim propisima.
Crna Gora je preduzela određene korake u jačanju borbe protiv korupcije kroz:
Osnivanje Agencije za sprječavanje korupcije, čija je uloga nadzor nad prijavljivanjem imovine i sukoba interesa javnih funkcionera.
Unapređenje zakonodavnog okvira kroz usklađivanje sa evropskim standardima.
Specijalno državno tužilaštvo zaduženo za borbu protiv visoke korupcije.
Međutim, i dalje postoje izazovi u dosljednoj primjeni zakona i jačanju kapaciteta pravosudnih institucija
Korupcija kroz trgovinu uticajem i zloupotrebu službenog položaja ne predstavlja samo pravni problem, već i ozbiljan društveni izazov koji ugrožava ekonomski razvoj, institucije i osnovne demokratske principe. Transparentnost, odgovornost i integritet institucija ključni su faktori u prevenciji i sankcionisanju ovih pojava. Neophodno je jačanje pravosudnog sistema, depolitizacija institucija i podizanje svijesti građana o štetnosti koruptivnih praksi. Iskustva drugih zemalja pokazala su da samo kombinacija stroge primjene zakona, političke volje i građanskog angažmana može donijeti dugoročne rezultate. Ako se hitno ne preduzmu konkretne i efikasne mjere, Crna Gora rizikuje da ostane zarobljena u začaranom krugu korupcije, koji koči njen put ka stabilnom društvu i integraciji u evropske strukture.
ETOportal/mr Vojislav Marković