Sport je oduvijek bio više od igre. Bio je i ostao odraz ljudske borbe, discipline, posvećenosti, ali i šansa za zajedništvo, ponos i nadu. I dok smo se divili najboljima koji su osvajali medalje i slavili pobjede, iza kulisa sve je češće prisutna jedna nevidljiva, ali sve destruktivnija pojava – korupcija.
Korupcija u sportu nije samo fenomen koji pogađa nekoliko loših pojedinaca. To je rak-rana koja je ušla u sve sfere, od lokalnih klubova do vrhunskih međunarodnih takmičenja. Ispod blještavih reflektora, gdje se odvija prava borba, često se skriva surova stvarnost koja narušava najvrijedniju osobinu sporta – njegov integritet.
Korupcija u sportu uzima razne oblike – od namještanja utakmica i utakmica koje se “kupuju” za novac, do prijava o pranju novca, zloupotrebe pozicija i uticaja, pa do sponzorstava koja dolaze sa skrivene agende. U mnogim slučajevima, od svih nivoa takmičenja do olimpijskih komiteta, sport postaje mjesto gdje se za vlastiti profit ne biraju sredstva. U sportu, gdje bi poštenje trebalo biti svetinja, neprincipijelni pojedinci i organizacije pretvaraju se u marionete sistema koji je postavljen da funkcioniše za ličnu korist a ne za dobro sporta.
Da bi se razumjela dubina ovog problema, potrebno je sagledati samo nekoliko skandala koji su uzdrmali temelje najvećih sportskih organizacija u svijetu. FIFA, Olimpijski komitet – sve su to institucije koje su se našle pod sumnjom zbog nezakonitih finansijskih transakcija, političkog uticaja i namještanja takmičenja. Ispod uglačanih medalja i prestižnih priznanja kriju se milijarde dolara, političke borbe i borbe za vlast. Umjesto da sport bude inspiracija, on je postao igra za one koji imaju novac, moć i političke veze.
Problem je mnogo dublji i vezan je za cijeli sistem. U zemljama u tranziciji, gdje su politička i ekonomska pitanja često nerazdvojna, korupcija u sportu postaje gotovo neizbježna. Ljudi u sportu koriste svoje pozicije prevashodno za ostvarivanje svojih ličnih interesa, a ne za dobrobit sporta I sportista. U fudbalu, košarci, rukometu,vaterpolu ali i manjim sportovima, klubovi koji bi trebali biti temelji lokalne zajednice često su u rukama moćnika koji odlučuju o rezultatima i destinacijama budućih zvijezda, temeljeći svoje odluke na ličnim, a ne na profesionalnim kriterijumima.
Mnogi se pitaju – kako je moguće da u sportu gdje je ispred svega poštovanje pravila i fair play, postoji toliko mnogo prekršaja? Odgovor leži u načinu na koji je sport postao tržište. U svijetu gdje sponzorstva, TV prava i marketinške kampanje preuzimaju primat, onaj ko ima najviše novca postaje i najmoćniji. A novac ne poznaje granice. I dok se sportisti i navijači bore za rezultate, šefovi saveza i menadžeri ugovaraju milionske sume za, u suštini, sumnjive poslove.
Nažalost, korupcija u sportu nije samo problem pojedinaca, već i društva. Kultura tišine koja okružuje ovu pojavu omogućava da ona opstane. U društvima gdje je politička i ekonomska stabilnost narušena, teško je zamisliti da sport može biti čist od manipulacija. Potrebna je odlučna volja da se protiv nje borimo, i to ne samo kroz zakone, već i kroz promjene u svijesti svih aktera: od sportista, trenera, novinara, pa do navijača. Ne možemo više ignorisati činjenicu da korupcija u sportu ne utiče samo na rezultate utakmica, već i na moralnu vertikalu društva.
Najveća žrtva korupcije u sportu, ipak, ostaju sami sportisti. Mnogi od njih žrtvuju svoju karijeru, zdravlje, a ponekad i svoje snove, da bi udovoljili sistemu koji je postavljen da bi obogatio već bogate, a uništio talentovane. Sport bi trebao biti prilika za svakog talentovanog pojedinca da dođe do izražaja, a ne da bude slomljen pod težinom kompromisa i nespojivih interesa.
Kao društvo, moramo reći dosta. Moramo se pozabaviti korupcijom u sportu na svakom nivou – od amaterskog do profesionalnog. Naši mladi sportisti zaslužuju bolje upravljačke uslove, a naš sport zaslužuje da bude čist od svakog oblika zloupotrebe. Nema više mjesta za izgovore. Ako ne promijenimo sada, korupcija će nastavite da uči nove generacije da je sport samo još jedan posao, bez poštovanja pravila, bez strasti i duše.
„Dok sanjaš o sportskom uspjehu svog djeteta, zapamti: nepravda koja te ne pogađa danas može te dotaknuti sjutra.“
ETOportal/Autor; mr Vojislav Marković