U tišini digitalne transformacije odvija se jedna od najznačajnijih ekonomskih bitaka savremenog doba, borba za dominaciju nad načinima plaćanja. Kartice, nekada simbol sigurnosti i modernosti, polako gube tlo pod nogama pred talasom inovacija koje nude brža, jeftinija i decentralizovana rješenja. Naizgled nevidljivo, ali veoma konkretno, počinje se raspadati dominacija Visa i Mastercard sistema, giganata koji su decenijama oblikovali globalne platne tokove.
Glavni izazivači dolaze iz svijeta blockchain tehnologije, stabilnih digitalnih valuta (stablecoins), decentralizovanih finansijskih servisa (DeFi) i platformi koje omogućavaju instantna plaćanja bez posrednika. Novi akteri ne pokušavaju da se prilagode postojećim pravilima igre, oni ih mijenjaju. Umjesto visokih provizija, ograničenja po državama i oslanjanja na centralizovane finansijske institucije, nude se transakcije koje su gotovo trenutne, sa minimalnim naknadama, globalno dostupne i bazirane na povjerenju u tehnologiju, a ne u instituciju.
Stabilni tokeni kao što su USDC, USDT i sve češće CBDC (central bank digital currencies) postaju realna alternativa kartičnom plaćanju. Njihova vrijednost vezana je za klasične valute, ali ih je moguće slati i primati u realnom vremenu, bez skupih posredničkih slojeva. Za trgovce, to znači niže operativne troškove, bolju transparentnost i direktniji kontakt sa kupcima. Kada se na to dodaju programabilni tokovi novca, mogućnost automatskih pametnih ugovora i lojalti sistema integrisanih u same tokene, postaje jasno zašto je klasičnim kartičarskim kompanijama sve teže zadržati relevantnost.
Visa i Mastercard nijesu ignorisali trendove, naprotiv, pokušali su da uđu u sferu kripta kroz saradnje sa fintech firmama, izgradnju sopstvenih „kripto-friendly“ servisa i testiranja novih sistema plaćanja. Međutim, u svijetu gdje decentralizacija i transparentnost postaju glavni zahtjevi tržišta, njihova uloga posrednika djeluje suvišno. Činjenica da i najveće online platforme poput PayPala, Shopifyja i Revoluta sada nude direktne kripto integracije, dodatno skraćuje prostor koji su kartice ranije ekskluzivno zauzimale.
U pozadini svega stoji i promjena u ponašanju potrošača. Nova generacija korisnika ne osjeća emotivnu vezanost za karticu u novčaniku. Navikli su na aplikacije, QR kodove, biometrijsku autentifikaciju i instant transakcije. U tom ekosistemu, plastična kartica djeluje kao relikt prošlog stoljeća. Dodamo li tome geopolitičke pritiske, pokušaje zemalja da kroz digitalne valute redefinišu monetarni suverenitet, te regulativne pritiske na tradicionalne kartične mreže, slika je jasna: počinje nova era finansijske interakcije.
Trgovci, vođeni logikom profita i efikasnosti, sve češće prihvataju ponude koje kartični sistemi ne mogu parirati. Manje naknade po transakciji, direktna isplata bez odlaganja, veći stepen sigurnosti od prevara, kao i mogućnost personalizovanih ponuda u realnom vremenu, to je paket koji je teško odbiti. Novi sistemi plaćanja nijesu više alternativni – oni postaju preferirani.
Iako Visa i Mastercard još uvijek drže najveći dio tržišta, njihova defanzivna pozicija govori mnogo. Umjesto da diktiraju pravila, sada pokušavaju da ih prepoznaju i prilagode se, što u svijetu brzih inovacija često znači gubljenje inicijative. Sudbina plastične epohe možda neće biti nagli kraj, ali sigurno neće biti trajan nastavak. Budućnost plaćanja se više ne gradi na magnetnoj traci, već na linijama koda.
ETOportal/ Redakcija Ekonomije