Protesti u Srbiji, koji traju više od dva mjeseca, postali su simbol borbe za odgovornost, demokratiju i vladavinu prava. Početak protesta povezan je s tragičnim incidentom u Novom Sadu, kada je urušena nadstrešnica na Željezničkoj stanici, usmrtivši 15 ljudi i izazvavši sumnju u korupciju. Ovi protesti, koje predvode studenti, brzo su dobili podršku širokog spektra društva, uključujući profesore, roditelje i radnike. Po broju učesnika, oni već premašuju proteste iz 2000. godine koji su srušili Slobodana Miloševića.
Srbija je 31. decembra organizovala masovne proteste pod sloganom „Nove godine nema, za staru ste nam dužni“, dok su 24. januara uslijedili štrajkovi i blokade ključnih saobraćajnih čvorova. Ovo nije samo politički otpor, već i izraz nove generacije koja je povezana putem društvenih mreža i koja traži jednaku pravdu i slobodu, bez nacionalističkih simbola i podela.
Demonstranti insistiraju na nekoliko ključnih zahtjeva: transparentnosti u vezi sa rekonstrukcijom Željezničke stanice, krivičnim postupcima protiv odgovornih za napad na studente, odbacivanju prijava protiv demonstranata i povećanju budžeta za obrazovanje. Pokušaji vlasti da uguše proteste kroz zastrašivanje, fizičko nasilje i kampanje klevetanja nisu donijela uspjeh – otpor je samo rastao.
Premijer Vučević i gradonačelnik Novog Sada podnijeli su ostavke zbog protesta. Međutim, reakcija Evropske unije na događanja u Srbiji nije bila dovoljna, što postavlja pitanje kredibiliteta EU u regionu i njenog odnosa prema demokratskim promjenama.
ETOportal