Od momenta kada su britanske kolonijalne vlasti 1947. godine napuštile indijski potkontinent, ostavljajući za sobom dvije novostvorene države – većinski hinduističku Indiju i muslimanski Pakistan – region je uronio u ciklični vrtlog nasilja, političkih tenzija i vjerskog ekstremizma. Taj krvavi čin podjele, vođen više logikom imperijalne hitnosti nego istinskog razumijevanja lokalnih dinamika, stvorio je trajan izvor nestabilnosti – pitanje Kašmira.
Proces dekolonizacije nije podrazumijevao pravičnu tranziciju. Umjesto planiranog razgraničenja na osnovu etničke, kulturne i ekonomske održivosti, teritorije su dijeljene po religijskoj liniji, često bez obzira na istorijski kontekst ili volju lokalnog stanovništva. Ova politička amputacija rezultirala je u najmanje milion mrtvih i preko 15 miliona raseljenih – jedno od najvećih pomjeranja populacije u savremenoj istoriji.
U tom vrtlogu nasilja, Kašmir – muslimanska većina pod vladavinom hinduističkog maharadže – postaje geopolitička tempirana bomba. Odluka tadašnjeg vladara da se priključi Indiji, a ne Pakistanu, izazvala je prvi rat između dvije zemlje već 1947. godine. Od tada, Kašmir postaje prostor trajne geopolitičke frustracije i ljudske patnje.
Nakon inicijalnog rata i uspostavljanja linije primirja pod okriljem Ujedinjenih nacija 1949. godine, sukobi su se nizali kao poglavlja knjige bez kraja:
1965– Drugi rat za Kašmir, obilježen teškim vojnim sukobima, završava bez odlučne pobjede, ali sa hiljadama mrtvih.
1971– Eskalacija sukoba u Istočnom Pakistanu i formiranje nezavisnog Bangladeša nakon indijske vojne intervencije.
1989– Početak gerilskog ustanka u indijskom Kašmiru, uz podršku islamističkih grupa iz Pakistana.
1999– Kargilski sukob, u kojem Pakistan koristi proksi borce da zauzmu strateške tačke u Himalajima. Prijetnja nuklearnim sukobom tada biva najrealnija.
2019– Samoubilački napad u Pulwami i indijski odgovor bombardovanjem pakistanskih ciljeva dodatno zatežu odnose dvije nuklearne sile.
Kašmir kao simbol nesmirene prošlosti i neizvjesne budućnosti
Za Indiju, Kašmir je neraskidivi dio teritorijalnog suvereniteta; za Pakistan – nezavršeni posao podjele iz 1947. godine. Obje strane koriste retoriku nacionalnog ponosa i religijskog opravdanja kako bi opravdale svoje politike, dok su civilni životi – posebno u Kašmiru – žrtve ideoloških rovova.
Zabrinjava činjenica da su obje zemlje naoružane nuklearnim oružjem, što svakom novom incidentu daje potencijalno apokaliptičnu dimenziju. U svijetu koji sve više posmatra geopolitičke odnose kroz prizmu multipolarnosti i regionalnih hegemonija, indijsko-pakistanski sukob ostaje nerazriješena prijetnja međunarodnoj bezbjednosti.
Više od sedam decenija krvoprolića, uzajamnih optužbi i vojnih demonstracija moći nijesu riješili pitanje Kašmira. Samo hrabra i sveobuhvatna diplomatska inicijativa, vođena razumijevanjem istorijskih trauma i realpolitike, može prekinuti ovaj krvavi ciklus.
Pomirenje između New Delhija i Islamabada neće doći iz rovova ili kabineta generalštaba, već iz priznanja patnje naroda, poštovanja različitosti i konačne spremnosti da se izgradi održiv mir. Do tada, Kašmir ostaje metafora jedne podjele čije posljedice nijesu samo političke – već duboko ljudske.
ETOportal/ mr Vojislav Marković