Litijum danas predstavlja ključni resurs bez kojeg Evropska unija ne može ostvariti svoje ambicije o tranziciji na čistu energiju, zelenu mobilnost i punu klimatsku neutralnost. Ovaj izuzetno lagani metal čini centralni sastojak litijum-jonskih baterija koje napajaju električna vozila, skladišta obnovljive energije i digitalne tehnologije, a prema procjenama potrebno nam je do 18 puta više litijuma do 2030. i čak 60 puta više do 2050. u odnosu na današnje potrebe. Do sada gotovo čitava količina obrađenog litijuma dolazi iz van‑evropskih uporišta – najveći dobavljači su Čile i Kina. EU uvozi preko 80% svoje potrošnje, a 100% prerađenog litijuma dolazi izvana.
Da bi prekinula ovu zavisnost i osigurala stratešku autonomiju, EU je usvojila Critical Raw Materials Act, kroz koji planira da do 2030. godine osigura barem 10% domaće eksploatacije litijuma, 40 % njegovog rafiniranja unutar Bloka i 15 % reciklaže. Evropska baterijska alijansa (EBA), osnovana 2017. godine, podstiče nastanak gigafabrika u Evropi i omogućava cjelovitu obradu baterijskih ćelija – cilj je da do 2025. bude izgrađeno najmanje 15 giga-fabrika koje će napajati 6 miliona električnih vozila.
Potencijal za lokalnu proizvodnju litijuma postoji, projekti u Portugalu (jedina aktivna rudarska operacija u Evropi), Češkoj, Srbiji i Finskoj obećavaju da će EU pokriti do 50 % svojih potreba do 2030. primjenom domaćih izvora. U Srbiji, džadar u dolini Jadra mogao bi obezbijediti dovoljne količine litijuma da zadovolji potrebu za milion električnih vozila godišnje, dok je sporazum sa EU i velikim proizvođačima automobila poput Mercedesa i Stellantisa otvorio put ka evropskoj industrijskoj revoluciji bez kineske dominacije.
Međutim, eksploatacija litijuma sa sobom nosi i ozbiljne ekološke dileme. Zajednice u Portugalu i Srbiji protestuju protiv rudarske devastacije, strahujući od zagađenja zemljišta, iscrpljivanja vode i ugroženja kulture i biodiverziteta. EU prepoznaje te izazove i nastoji da kroz regulative i obaveze o održivom razvoju projekata minimizira uticaj na okoliš i lokalne zajednice.
Za sve vas, koji stojite na poziciji zaštite životne sredine i zelene planete, litijum zapravo simbolizuje krucijalni balans: bez njega nema električne budućnosti, a sa njim, ako nije odobren i planiran uz puno lokalno učešće, može nastupiti ekološka degradacija. Evropa mora graditi održive lance, diversifikovati izvore, osnažiti reciklažu i promovisati transparentnost upravljanja resursima, kako bi litijum postao resurs za oporavak planete, a ne nova prijetnja ljudima i prirodi.
ETOportal/N.G.