Budva, biser Jadrana, motor crnogorskog turizma, opština sa najvišim prihodima u državi. Međutim, iza blještavila apartmana, luksuznih jahti i glamuroznih manifestacija krije se sistemski i hronični problem, grad koji se ljeti pretvara u metropolu od 100.000 ljudi, a nema bolnicu.
U Budvi danas ne postoji ni minimum organizovanog sekundarnog zdravstvenog sistema. Stanovnici, turisti i sezonski radnici prepušteni su malom broju ljekara, dok najbliže bolnice u Kotoru, Risnu i Podgorici djeluju kao daleke tačke na mapi, posebno u uslovima ljetnjih gužvi i infrastrukturnih zastoja.
Tokom sezone, broj turista u Budvi višestruko premašuje broj stanovnika. I dok hoteli i restorani uveliko posluju, medicinske ustanove rade u “vanrednom stanju”. Turisti, trudnice, hronični bolesnici, djeca, svi su upućeni na ograničene kapacitete Doma zdravlja.
U ljetnjim mjesecima, hitna pomoć dnevno bilježi ogroman broj poziva, a ekipe jedva stižu da odgovore. Jedan ljekar, tri ambulante, dvije ekipe dežurne i jedno veliko pitanje:” Šta kad dođe životno ugrožen pacijent, a magistrala je blokirana?
Saobraćajne gužve, blokade zbog radova i protesti građana dodatno pogoršavaju situaciju. Transport do KBC Podgorica često traje više od dva sata, što je potpuno neprihvatljivo za urgentne slučajeve kao što su, infarkt, moždani udar, povrede, porođaje…
Primjeri iz prakse su zastrašujući: trudnice koje dva-tri mjeseca prije termina iznajmljuju stanove u Podgorici da bi imale šansu da se porode na vrijeme. Hronični bolesnici koji od 5 ujutro kreću u Risan, čekaju satima bez garancije da će biti pregledani. Ovo nije pitanje komfora, ovo je pitanje života.
U posljednje dvije decenije, izgradnja bolnice u Budvi bila je predizborno obećanje gotovo svake partije. Obećanja su uključivala izradu “elaborata”, najavu javno-privatnih partnerstava i dogovore sa Ministarstvom zdravlja.Međutim, sve se svodi na, elaborat star tri godine, čije se kopije premeću iz fioke u fioku.
Ispitivanja javnog mnjenja i ankete građana pokazuju visok nivo nezadovoljstva, ali i sve više rezignacije i apatije. Stariji kažu da „više niko ne vjeruje u promjene“, dok mlađi rješenje vide u privatnim klinikama , koje mnogi ne mogu sebi priuštiti.
„Jedan ljekar iz Rusije mijenja trojicu, sestra vodi tri ordinacije. To je realnost“, kaže pacijentkinja Marija. Drugi, poput Jelene, hronične bolesnice, upozoravaju na iscrpljivanje i gubljenje dostojanstva: “Nisi više pacijent, ti si broj koji se prebaci u drugi grad.”
Budva ne traži luksuz. Budva traži osnovno pravo na zdravstvenu sigurnost. Ako ova opština donosi pola državne turističke zarade, ako je simbol Crne Gore na razglednicama i promotivnim kampanjama, onda mora biti i primjer zdravstvene odgovornosti.
Izgradnja bolnice u Budvi više nije stvar želje ili mogućnosti, to je moralna, ekonomska i ustavna obaveza prema građanima i turistima.Ako Crna Gora želi da ostane ozbiljna i konkurentna turistička destinacija, ako želi da sačuva zdravlje i život svojih građana, onda izgradnja bolnice u Budvi mora biti prioritet broj jedan, ne za naredne izbore, nego za ovu godinu.
Jer vrijeme se mjeri u sekundama, a zdravlje ne može da čeka.
ETOportal / mr Vojislav Marković