Tragedija koja je odnjiela život američkog milionera i strastvenog trofejnog lovca Ašera Votkinsa (52) ponovo je otvorila pitanje etike, bezbijednosti i svrhe lova na velike divlje životinje u Africi. Votkins je stradao tokom organizovanog safarija u provinciji Limpopo kada ga je iznenada napao afrički bivo, snažna i izuzetno opasna životinja poznata pod nadimkom „Crna smrt“.
Prema informacijama safari agencije Coenraad Vermaak Safaris, Votkins je bio u pratnji profesionalnog vodiča i tragača kada je naišao na nepovređenog bivola. Životinja je, bez prethodne provokacije, jurnula na lovca brzinom od gotovo 60 km/h i usmrtila ga na licu mjesta.
Lov na afričkog bivola važi za jedan od najopasnijih poduhvata u sijetu safarija. Ova vrsta, iako biljojed, poznata je po nepredvidivosti, visokom stepenu teritorijalnosti i instinktivnoj agresiji, naročito kada se oseća ugroženo ili kada prati uljeza. Težina koja može dostići i do 1,5 tona, u kombinaciji sa snagom i brzinom, čini bivola smrtonosnim i za najiskusnije lovce.
Iako su luksuzni safari aranžmani reklamirani kao „kontrolisana avantura“, istina je da ni najorganizovaniji i najskuplji aranžmani ne mogu garantovati bezbijednost kada se uđe u prostor divljine. U tom kontekstu, Votkinsova smrt nije izolovan slučaj, već podsjetnik na opasnosti koje se često prikrivaju atraktivnim fotografijama i ekskluzivnim ponudama za bogate turiste.
Votkins je bio poznat po tvrdnji da je trofejni lov ključan za očuvanje divljih vrsta, što je često korišćen narativ među lovcima u privatnim rezervatima. Međutim, brojne organizacije za zaštitu životinja i biolozi osporavaju ovu praksu, ističući da je komercijalizacija ubijanja rijetkih i velikih životinja suštinski u suprotnosti sa principima očuvanja.
Njegovi profili na društvenim mrežama prikazuju ga sa nizom ubijenih životinja, od planinskih lavova do hiljada ptica u Argentini, što dodatno polarizuje javnost između onih koji vide lov kao „sport“ i onih koji ga vide kao nemoralni čin uništavanja života zarad ličnog zadovoljstva.
Dok porodica pokušava da se izbori sa šokom, vlasnici safari kompanije suočavaju se sa ozbiljnim pitanjima o procedurama bezbijednosti, obuci vodiča i uslovima organizovanja lova u divljini. Iako je saopštenje kompanije izrazilo „duboku tugu“, ovaj slučaj otvara prostor za regulatorna preispitivanja u turističko-lovačkoj industriji.
Smrt Ašera Votkinsa osvetljava tamnu stranu safari turizma , onu u kojoj divljina ne prašta greške, a čovek, ma koliko bogat i iskusan bio, ostaje ranjiv pred prirodom koju pokušava da „osvoji“. Bilo da se ovaj slučaj posmatra kao individualna tragedija ili sistemska posledica komercijalnog trofejnog lova, poruka je jasna, divljina nije zabavni park, i svako narušavanje njenih zakona nosi cijenu, često najvišu moguću.
ETOportal / V.M.