Iznenadni napadi ukrajinskih snaga bezbjednosti sa velikim grupacijama dronova, koje je ruska strana opisala kao “bitku u vazduhu”, jasno pokazuju kako je upotreba rojeva dronova postala ključni faktor u modernim sukobima. Ovi mali, jeftini i izuzetno efikasni bespilotni sistemi donose fundamentalnu promjenu u ratnim strategijama i taktikama, sa potencijalom da redefinišu koncept vazdušne dominacije.
Glavna strategija korišćenja rojeva dronova bazira se na principu “aerial overwhelming” – masovne preplave neprijateljskog prostora velikim brojem malih meta. Cilj je saturacija i preopterećenje protivničkih sistema vazdušne odbrane (PVO), koji često nisu u stanju da efikasno prate i unište veliki broj istovremenih ciljeva.
Uprkos tome što moderni PVO sistemi mogu oboriti veliki procenat dronova, statistički je nemoguće eliminisati ih sve, pa i mali procenat proboja može rezultirati značajnim štetama. Time rojevi dronova funkcionišu slično masovnoj vatri u konvencionalnom ratovanju – mnoštvo jeftinih projektila zamara i probija odbranu, stvarajući priliku za ostvarenje strateških ciljeva.
Taktički, rojevi dronova djeluju u koordinaciji, ali svaki pojedinačni dron može biti programiran da samostalno djeluje i prilagođava se situaciji u realnom vremenu. Ova sposobnost autonomnog ponašanja omogućava fleksibilnost u napadima, uključujući obilaženje prepreka, preusmjeravanje na nove mete, ili ciljane samouništenje radi nanošenja maksimalne štete.
Taktičke varijante uključuju:
-
Simultani masovni napadi na različite tačke sistema PVO, što otežava odbranu i smanjuje efikasnost protivvazdušnih sistema.
-
Diversifikacija veličine i vrste dronova unutar roja – neki dronovi služe za izviđanje i označavanje ciljeva, dok drugi nose eksplozivnu municiju za direktne udare.
-
Dinamičko preusmjeravanje – dronovi mogu promijeniti metu tokom napada, što dodatno zbunjuje neprijateljsku odbranu.
Ekonomija upotrebe rojeva dronova igra ključnu ulogu u njihovoj popularnosti. Dok su tradicionalni sistemi vazdušne odbrane i balističke rakete skupi i zahtijevaju složenu logistiku, mali dronovi se mogu proizvesti brzo, po niskoj cijeni, čak i u neindustrijskim uslovima.
To omogućava da i manje države ili neformalni akteri u sukobima da steknu značajan taktički i strateški potencijal, što dodatno destabilizuje klasične paradigme vojnog nadmetanja.
Savremeni PVO sistemi, posebno starij generacijei, njeisu dizajnirani da efikasno odgovore na masovne, malene i agilne ciljeve kao što su rojevi dronova. Ovo je naročito izraženo kod sistema sa radarima koji mogu pratiti samo jednu metu ili ograničen broj meta istovremeno.
U budućnosti možemo očekivati razvoj specijalizovanih sistema za odbranu od rojeva dronova, uključujući lasersko oružje, elektromagnetne pulseve (EMP), te sofisticirane softverske algoritme za prepoznavanje i praćenje brojnih malih meta. Takođe, razvoj sopstvenih “pametnih rojeva” postaće imperativ za vojske koje žele da održe stratešku ravnotežu.
ETOportal/ mr. Vojislav Marković