Svake godine, 20. novembra, svijet obilježava Međunarodni dan djeteta, datum koji podsjeća na temeljnu obavezu svih društava da štite i unapređuju prava svoje najmlađe populacije. Ovaj dan simbolično povezuje dvije ključne prekretnice u međunarodnoj zaštiti dječjih prava, Deklaraciju o pravima djeteta iz 1959. godine i Konvenciju o pravima djeteta iz 1989. godine, koja je postala najšire prihvaćen međunarodni dokument u oblasti ljudskih prava i koju je ratifikovalo 191 država.
Konvencija je jedinstvena jer u sebi objedinuje sve ključne kategorije ljudskih prava, ekonomska, socijalna, kulturna, politička i građanska, što predstavlja političko-pravni izazov u odnosu na druge međunarodne dokumente koji ta prava razdvajaju. Ono što čini ovaj dokument posebno značajnim jeste činjenica da prava koja predviđa nisu samo formalni katalog obaveza, već odražavaju stvarnu odgovornost država da ih implementiraju, osiguraju djeci osnovne preduslove za razvoj i uključe ih u procese koji ih direktno pogađaju.
Crna Gora je, nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, podnijela sukcesorsku izjavu za set UN konvencija, čime je prihvatila Konvenciju o pravima djeteta i oba njena protokola i preuzela obavezu da kroz zakonodavstvo, politiku i praksu osigura zaštitu i dobrobit djece. Temeljni principi međunarodne zaštite dječjih prava baziraju se na univerzalnosti ljudskih prava i posebnoj osjetljivosti djece na određene oblike ugrožavanja, pri čemu se ističe princip nediskriminacije, koji garantuje da svako dijete, bez obzira na porijeklo, status ili sposobnosti, ima pravo na nepovredivost fizičkog, psihičkog, moralnog i socijalnog integriteta. Ova prava obezbjeđuju ne samo preživljavanje djeteta, već i njegov razvoj, učešće u obrazovanju, kulturi i društvenom životu, čime se oblikuje temelj za odgovorno i uključeno građanstvo.
U Crnoj Gori, proces afirmacije dječjih prava vidljiv je kroz inicijative poput dječjih parlamenata u školama, koji omogućavaju djeci da izraze svoje mišljenje, prihvate stavove drugih i aktivno učestvuju u procesima donošenja odluka, stvarajući prostor za kreativni razvoj ličnosti i stvarnu participaciju u društvu. Međunarodni dan djeteta, stoga, nije samo slavlje prava djece, već podsjetnik svim institucijama i građanima da društvo treba da se mjeri prema načinu na koji štiti i njeguje svoju najmlađu populaciju, jer su djeca prvo koja trebaju uživati u dostignućima čovječanstva i posljednja koja trebaju snositi posljedice njegovih neuspjeha.
U kontekstu globalnih i lokalnih izazova, od obrazovanja, socijalne zaštite do digitalne sigurnosti, od nas se očekuje da kreiramo etiku i praksu koja stavlja dijete u centar, a društvo se vrednuje po njegovoj sposobnosti da odgovori na potrebe i zaštiti prava najmlađih, jer samo tako možemo graditi budućnost koja je zaista humana, pravedna i održiva.
NVO „Dječiji Savez Crne Gore“