U svijetu šaha, igre čija je suština isključivo mentalna, i dalje postoje odvojene lige i titule za žene, što na prvi pogled djeluje paradoksalno, obzirom na to da nema uvjerljivih dokaza o značajnim razlikama u kognitivnim sposobnostima muškaraca i žena.
U sportovima u kojima su snaga, brzina i izdržljivost ključni, odvojene kategorije polova imaju jasno opravdanje. Međutim, u šahu to objašnjenje ne stoji, jer su mentalne sposobnosti glavna determinanta uspjeha.
Dva osnovna razloga često se navode za postojanje ženskih liga:
- Brojna neravnoteža u populaciji igrača jer tradicionalno, šah je bio muška igra, a žene su se počele aktivnije uključivati tek relativno nedavno. Manji broj žena u šahu znači da je broj vrhunskih igračica proporcionalno manji, pa odvojene lige omogućavaju veću reprezentativnost i vidljivost ženskih talenata.
- Podsticanje učestvovanja žena u odvojenim ligama pruža sigurno i motivirajuće okruženje u kojem žene mogu razvijati svoje vještine bez osjećaja da će biti obeshrabrene konkurencijom dominirajuće muške populacije.
Stručnjaci ističu da prosečan IQ muškaraca i žena praktično ne razlikuje, ali postoje blage razlike u pojedinim sposobnostima, žene pokazuju prednost u jezičkim vještinama, dok muškarci imaju prednost u prostorno-vizuelnoj orijentaciji. Prof. Denis Bratko sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu navodi da kada su testovi inteligencije izbalansirani i podjednako vrednuju sve sposobnosti, razlike između polova praktično nestaju.
Ova kombinacija istorijskih, društvenih i psiholoških faktora čini da ženske lige u šahu i dalje imaju opravdanje, dok istovremeno ne podrazumijeva da žene nijesu jednako sposobne da igraju na visokom nivou u mješovitim takmičenjima.
ETOportal / V.M.