Prije više od 115 godina, u vrijeme kad moderni oblici transporta nijesu postojali, postojalo je mjesto gdje su vozovi saobraćali polako, ali sigurno, kroz neka od najljepših i najjedinstvenijih prirodnih okruženja na svijetu. To je priča o crnogorskoj željeznici, željeznici koja je postojala toliko dugo da je ostavila neizbrisiv trag u istoriji i zauzela svoje mjesto u Ginisovoj knjizi rekorda.
Priča počinje uvođenjem popularnog voza Ćiro, koji je prevozio ljude kroz prelijepu crnogorsku prirodu. Jedno od najzanimljivijih mjesta vezanih za ovu željeznicu jeste Limljani, malo Barsko selo koje se može pohvaliti da je imalo najveći broj željezničkih stanica na svijetu. Međutim, ono što ovu priču čini posebnim nije samo broj, već sam način putovanja – koji je danas gotovo zaboravljen, ali živi u pričama svih onih koji su imali priliku da putuju sa vozom Ćirom I ispričaju svoje price.
Poput hobita iz „Gospodara prstenova“, koji su putovali kroz nepoznate predjele, putnici crnogorske željeznice danas znaju da je destinacija samo dio putovanja, a sam put je ono što čini cijeli doživljaj. Vrijeme nije saveznik na ovim linijama; naprotiv, ono je nepredvidivo i ne daje garancije. Odlučite da krenute za Beograd na katolički Božić 25.decembra, ali su vam velike šanse da signete na odredište 31. decembara u 12 sati, baš kada simbolično počinje Nova godina, iako je putovanje bilo zamišljeno da traje mnogo kraće.
Iako ste krenuli vozom, to ne znači da će putovanje biti završeno vozom. Na nekim stanicama putnici su mogli biti izvedeni iz voza i, nakon dužeg čekanja na hladnoći, preusmjereni u autobuse koji nastavljaju put, dokle god autobus ima goriva. Često se dešava da i autobusi postanu jednako nepredvidljivi kao i vozovi, pa su putnici tako prinuđeni da prepoznaju kako postaju dio nečega mnogo većeg od običnog putovanja, a nije skrivena kamera.
Za turiste,koji dolaze u Crnu Goru i žele svoje putovanje obilaska predjela provesti u vozu,a gledali su film „Casino Royale“ (2006), režiran od strane Martina Campbella, gdje brzi, luksuzni vozovi prolaze kroz crnogorske pejzaže, treba objasniti da te scene pripadaju fikciji. Iako film prikazuje fantastične i brze vozove, stvarnost crnogorske željeznice danas je mnogo sporija,neudobnija i izazovnija.
Željeznica Crne Gore nije samo prevoz putnika – ona je simbol jednog vremena, putovanje koje je izmislilo vlastita pravila, gdje je cilj važan, ali putovanje samo po sebi često postaje još veća avantura. U ovom „beskrajnom putovanju“, vrijeme nije ništa drugo do predlog, a destinacija – tajna koja tek treba biti otkrivena.
„Nijesu svi koji lutaju izgubljeni.“
ETOportal/ Autor;Nataša Goleš