Obavezni ljekarski pregledi mladih sportista u Crnoj Gori normirani su Zakonom o sportu, ali njihova primjena godinama ostaje nedorečena i sistemski neuređena. Zakon je predvidio formiranje posebne zdravstvene ustanove, Sportskog instituta u kojoj bi se utvrđivala zdravstvena sposobnost sportista i sprovodili standardizovani pregledi. Međutim, i pored strateških dokumenata Vlade i ranijih najava Ministarstva sporta, ta ustanova do danas nije zaživjela. Umjesto centralizovanog i stručno kontrolisanog sistema, roditelji su prepušteni samostalnom snalaženju, a djeca se pregledaju u domovima zdravlja, kliničkom centru ili privatnim poliklinikama, bez jasno definisanih i jedinstvenih procedura.
Normativni okvir postoji, ali njegova primjena je fragmentarna. Važeći Pravilnik o uslovima za obavljanje zdravstvenih pregleda sportista datira iz 2015. godine, dok je novi akt, prema zakonskoj obavezi, trebalo da bude donesen u roku od četiri mjeseca od usvajanja novog Zakona o sportu. Strategija razvoja sporta jasno je konstatovala da pregledi nijesu bili standardizovani, da u velikom broju slučajeva nijesu ni obavljani, te da su takmičarske knjižice ponekad „ovjeravane“ bez objektivne procjene zdravstvenog stanja. Takva praksa, kako je i navedeno u strateškim dokumentima, dovodi sportiste u potencijalnu opasnost, jer izostaje adekvatna prevencija kardiovaskularnih, respiratornih i drugih rizika koji mogu biti kobni u uslovima intenzivnog fizičkog napora.
Iskustva iz prakse dodatno potvrđuju neujednačenost sistema. Nakon sporazuma Ministarstva sporta i Kliničkog centra 2017. godine, pregledano je oko 200 djece besplatno, ali je projekat obustavljen uz obrazloženje da su sistematski pregledi u nadležnosti domova zdravlja. Danas roditelji u Podgorici za osnovni pregled u ambulanti sportske medicine plaćaju oko 20 eura, dok su specijalistički pregledi u privatnim ustanovama znatno skuplji i obuhvataju različite dijagnostičke procedure, od EKG-a i ergometrije do laboratorijskih analiza. Međutim, ni u privatnom sektoru pregledi nijesu ujednačeni niti obavezno prilagođeni uzrastu i vrsti sporta. Slična iskustva zabilježena su i u Hrvatskoj, gdje su novinari kontaktirali više poliklinika u Zagrebu i Splitu i dobili podatke o pregledima koji traju od 15 do 30 minuta, uz različit obim pretraga. Stručnjaci iz hrvatske sportske medicine upozoravaju da bez standardizovanog protokola, koji podrazumijeva detaljnu anamnezu, EKG, po potrebi ergometriju i dodatne dijagnostičke procedure, ne postoji pouzdana prevencija iznenadnih srčanih događaja kod mladih sportista.
U središtu ovog problema nalazi se pitanje prevencije, temeljnog principa sportske medicine. Ako je zakonodavac prepoznao potrebu za posebnom ustanovom i jasnim procedurama, onda izostanak njihove implementacije predstavlja institucionalni deficit koji može imati ozbiljne posljedice po zdravlje djece. Bez jedinstvene baze podataka, bez specijalizovanog nadzora i bez jasno propisanih obaveznih protokola pregleda prema uzrastu i vrsti sporta, sistem ostaje parcijalan i neujednačen. Crna Gora mora odlučiti da li će zdravstvenu zaštitu mladih sportista tretirati kao formalnost ili kao prioritet javnog zdravlja. U suprotnom, odgovornost za eventualne tragične ishode neće biti samo individualna, već i sistemska.
NVO „Dječiji Savez Crne Gore“
