Prosječna radna sedmica u Austriji pala je ispod 30 sati, što sve češće izaziva zabrinutost među ekonomistima i poslodavcima. Iako broj zaposlenih raste, ukupan fond radnih sati opada, jer sve više građana svjesno bira nepuno radno vrijeme kako bi postigli bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Ovaj trend posebno dolazi do izražaja u većim gradovima, gdje su promjene u radnim navikama najizraženije.
Predsjednik Wirtschaftskammer Wien Walter Ruck upozorava da bi nastavak ovakvih kretanja mogao imati ozbiljne posljedice po ekonomiju zemlje. Kako ističe, ključni problem leži u činjenici da prelazak sa nepunog na puno radno vrijeme zaposlenima ne donosi proporcionalno veće prihode. Kombinacija poreza, doprinosa i mogućeg gubitka socijalnih davanja dovodi do situacije u kojoj dodatni rad mnogima nije finansijski isplativ, što, prema njegovim riječima, predstavlja svojevrsnu diskriminaciju punog radnog vremena.
Prema podacima Eurostata, oko 30,7 odsto zaposlenih u Austriji radi nepuno radno vrijeme, čime se ova zemlja nalazi pri samom vrhu u Evropska unija, odmah iza Nizozemska. Situacija je posebno izražena u Beču, gdje poslodavci sve teže pronalaze radnike za puno radno vrijeme, dok država istovremeno balansira između relativno visoke nezaposlenosti i nedostatka kvalifikovane radne snage u pojedinim sektorima.
Kao odgovor na ove izazove, Privredna komora Beča predlaže uvođenje poreskog podsticaja od najmanje 1.000 eura godišnje za zaposlene koji rade puno radno vrijeme, kako bi se povećala njegova finansijska atraktivnost. Iako ova inicijativa još nije zakonski usvojena i za sada predstavlja prijedlog poslovne zajednice, ona otvara širu raspravu o budućnosti tržišta rada u Austriji. Hoće li država uvesti takozvani „bonus za puno radno vrijeme“, zavisiće od političke volje i spremnosti na reforme koje bi mogle redefinisati odnos između rada, zarade i kvaliteta života.
ETOportal / V.M.
