PODGORICA – Odlazak Predraga Kažića sa funkcije sportskog direktora FK Budućnost, iako sam po sebi značajan za sportsku javnost, mogao bi biti tek uvod u mnogo dublje korjenite promjene u „plavo-bijelom“ taboru. Dok se traže nasljednici na ključnim funkcijama, u pozadini se odvija proces koji bi mogao trajno promijeniti način na koji podgorički klub funkcioniše, prelazak na model strateškog partnerstva.
Najava gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića od 9. aprila, da su razgovori sa potencijalnim investitorom već počeli, jasno ukazuje na to da Glavni grad traži izlaz iz modela u kojem se klub oslanja isključivo na lokalni budžet. Budućnost, kao simbol grada i države, treba stabilnost koju donosi privatni kapital, a nezvanične informacije koje pominju ime ruskog biznismena Sergeja Lomakina bacaju potpuno novo svjetlo na ovu priču.
Ko je Sergej Lomakin i šta donosi „Pafos model“?
Sergej Lomakin, osnivač trgovačkog lanca „Fix Price“, poznat je u fudbalskim krugovima kao vlasnik koji ne investira samo novac, već implementira strogi sistem upravljanja. Njegova veza sa kiparskim Pafosom i letonskom Rigom pokazuje jasan obrazac: preuzimanje klubova koji imaju potencijal za Evropu, ulaganje u skauting službu i infrastrukturu, te stvaranje samoodrživog sistema kroz prodaju igrača.
Ukoliko bi Lomakin ili partner sličnog profila ušao u Budućnost, to bi vjerovatno značilo kraj ere u kojoj se sportska politika vodi od danas do sjutra. Njegov dolazak bi podrazumijevao:
- Profesionalizaciju svih sektora: Od omladinske škole do prvog tima.
- Finansijsku injekciju: Koja bi omogućila dovođenje kvalitetnijih inostranih pojačanja.
- Regionalno umrežavanje: Povezivanje Budućnosti sa ostalim klubovima u njegovom vlasništvu.
Politička volja i sportski imperativ
Izjava gradonačelnika Mujovića nije došla slučajno. Budućnost se već godinama bori sa oscilacijama u formi i rezultatima, uprkos tome što ima najveći budžet u zemlji. Činjenica da se o strateškom partneru govori javno, znači da je postignut određeni stepen saglasnosti da trenutni model, u kojem je Glavni grad vlasnik bez jasne dugoročne vizije sportskog profita, više nije održiv.
Ipak, ulazak ruskog kapitala ili bilo kojeg stranog investitora u „klub od opšteg značaja“ nosi i određene rizike. Pitanje je koliko će grad zadržati kontrolnih mehanizama i kako će navijači prihvatiti potpunu komercijalizaciju kluba.
Budućnost na raskrsnici
Smjena Kažića je u ovom kontekstu možda samo „čišćenje terena“ za novi menadžment koji bi došao sa investitorom. Ako se pregovori sa Lomakinom ili drugim zainteresovanim stranama konkretizuju, Budućnost bi mogla postati prvi klub u Crnoj Gori koji bi se suštinski približio evropskom modelu poslovanja.
Navijači, ali i šira sportska javnost, sa nestrpljenjem očekuju konkretne korake. Da li će Budućnost ostati talac lokalnih političko-sportskih kretanja ili će postati moderan fudbalski projekat, saznaćemo vrlo brzo, možda već do kraja tekuće sezone.
ETOportal/Sportska redakcija
