Svijet ulazi u novu eru nuklearne prijetnje, a za razliku od Hladnog rata, ovaj put prijetnja dolazi sa više strana, sa manje kontrole i uz daleko veće rizike. To je glavna poruka godišnjeg izvještaja Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) za 2025. godinu, koji upozorava da je trka u nuklearnom naoružanju ponovo pokrenuta, ali sada u znatno opasnijem i nepredvidljivijem tehnološkom i geopolitičkom okruženju.
Prema podacima SIPRI-ja, devet država trenutno posjeduje nuklearno oružje: SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska, Izrael, Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja. Ukupno se procjenjuje da u svijetu postoji 12.241 nuklearna bojeva glava, od čega je čak 9.614 operativno dostupno u vojnim zalihama, spremnih za moguću upotrebu.
Oko 3.912 bojevih glava je već raspoređeno na nosačima, balističkim raketama ili borbenim avionima – dok je oko 2.100 u stanju visoke borbene gotovosti. U poređenju sa stanjem iz osamdesetih godina kada je broj nuklearnih glava prelazio 64.000, stanje je numerički manje ozbiljno, ali su strateški i tehnološki rizici danas daleko veći.
SIPRI upozorava da Kina, koja trenutno posjeduje najmanje 600 nuklearnih bojevih glava, najbrže širi svoj arsenal, a moguće je i da je po prvi put rasporedila bojeve glave na raketnim sistemima u visokoj gotovosti. Rusija i SAD i dalje kontrolišu oko 90% svjetskog nuklearnog arsenala, ali obje sile su, uprkos formalnim sporazumima, intenzivirale modernizaciju svojih sistema nakon 2022. godine.
Indija i Pakistan, dvije nuklearne sile južne Azije, takođe razvijaju nove sisteme, dok je Izrael, prema izvještaju, u fazi modernizacije svojih tajnih nuklearnih kapacitet. Njegovi nedavni napadi na iranske nuklearne ciljeve dodatno podižu tenzije u regionu.
Ključna razlika u odnosu na eru Hladnog rata jeste uvođenje naprednih tehnologija, posebno vještačke inteligencije, sajber kapaciteta i svemirskih nadzornih sistema u samu srž nuklearne strategije
.U isto vrijeme, administracija predsjednika Džoa Bajdena proglasila je 2022. godine, modernizaciju nuklearnog arsenala SAD za strateški prioritet, čime se jasno distancira od Obamine vizije “svijeta bez nuklearnog oružja”.
Još jedna zabrinjavajuća dimenzija nove nuklearne realnosti jeste pad međunarodnih sporazuma o kontroli naoružanja. Iako je 2011. godine stupio na snagu sporazum New START između SAD i Rusije, njegova budućnost je neizvjesna. Ruski predsjednik Vladimir Putin je 2023. godine obustavio učešće Rusije u sporazumu, a nove pregovore niko ozbiljno ne pominje.
„Svjedočimo početku nove, sofisticiranije i daleko opasnije ere nuklearnog nadmetanja. Dok je tokom Hladnog rata postojao makar minimalni okvir međusobnog povjerenja i striktnih bilateralnih sporazuma poput START-a ili INF-a, današnja situacija lišena je i transparentnosti i kontrole. Najveću prijetnju sada ne predstavlja samo broj bojevih glava, već činjenica da se odluke sve češće oslanjaju na tehnologije koje nijesu pod ljudskim nadzorom” zaključuje dr Miloš Vuković, stručnjak za međunarodnu bezbjednost i geostrategiju.
Na ivici propasti ili prekretnice Upravo vještačka inteligencija i automatizovani sistemi odlučivanja unose dimenziju nepredvidivosti – ne zato što su ‘pametniji’, već zato što djeluju brže nego što politika može reagovati. Kad se na to nadovežu krize poput one u Ukrajini, Tajvanskom moreuzu ili Bliskom istoku, jasno je da je svaki potencijalni incident sada nekoliko klikova bliže katastrofi.
Geopolitički poredak se raspada pred našim očima: stari mehanizmi više ne funkcionišu, a novi nisu ni na horizontu. Pitanje nuklearnog oružja više nije tehničko, već egzistencijalno pitanje čovječanstva. Ako velike sile ne uspostave novu globalnu platformu za nuklearnu kontrolu – uključujući i restrikcije nad AI u vojnim sistemima – rizikujemo da prvi put u istoriji nuklearni rat ne izbije iz namjere, već iz greške u kodu.“*
Ako se ne uspostavi nova arhitektura nadzora i odgovornosti, svijet će vrlo brzo preći tačku nakon koje ni diplomatija ni razum više neće imati šta da traže.
ETOportal / mr Vojislav Marković