Razvoj vještačke inteligencije donio je ogromne mogućnosti, od automatizacije svakodnevnih zadataka, do personalizovane podrške u učenju, radu i komunikaciji. Međutim, koliko god sistemi poput ChatGPT-a, Copilota ili drugih digitalnih asistenata djelovali „pametno“ i blisko ljudskom načinu razmišljanja, važno je zapamtiti jedno: oni nijesu prijatelji, terapeuti niti sagovornici kojima se povjeravamo bez granica.
Postoje teme i podaci koje jednostavno ne bi trebalo dijeliti s alatima vještačke inteligencije. Prije svega, to su lične i povjerljive informacije – broj lične karte, pasoša, adresa, bankovni računi, privatne fotografije ili dokumenta. Iako su mnoge platforme zaštićene složenim sigurnosnim sistemima, podaci koji se unesu u AI alat mogu postati dio internog sistema za obuku modela ili biti dostupni administratorima.
Druga kategorija opasnih „razgovora“ su pitanja iz sive zone zakona i morala – bilo da se radi o traženju načina zaobilaženja propisa, kreiranja lažnih vijesti ili manipulacije podacima. Takvi zahtjevi nijesu samo zabranjeni, već i praćeni sistemima koji prepoznaju i prijavljuju sumnjiv sadržaj.
Treće, nikada ne bi trebalo tražiti od AI-alata da daje dijagnoze, pravne savjete ili finansijske odluke. Ovi modeli mogu dati opšte informacije, ali nijesu zamjena za stručnjaka. I najmanja greška u kontekstu može dovesti do ozbiljnih posljedica – od pogrešnog liječenja do finansijskog gubitka.
Na kraju, postoji i suptilniji aspekt: emocionalna granica. Ljudi često razviju osjećaj povjerenja prema AI alatima, jer ovi sistemi reaguju toplo, razumijevaju kontekst i djeluju empatično. Međutim, svaka rečenica je generisana na osnovu obrazaca iz podataka, a ne stvarnog osjećaja. Povjeravanje emocionalnih trauma, privatnih odnosa ili psiholoških kriza AI-u može privremeno olakšati, ali dugoročno stvara lažnu sliku sigurnosti.
Dakle, vještačka inteligencija jeste izuzetno koristan alat, ali nije sagovornik kojem treba vjerovati bez rezerve. Najbolji način korišćenja AI-a je kao digitalnog partnera u rješavanju problema, ne kao prijatelja kojem otvaramo dušu.
U eri kada su informacije valuta, najpametniji razgovor sa vještačkom inteligencijom je onaj u kojem čuvamo – svoju privatnost, integritet i zdrav razum.
ETOportal/Nataša Goleš