Stanovnici rudarskog naselja Šula, u opštini Pljevlja, ovih dana žive u strahu. Ne od inflacije ili penzijske neizvjesnosti, već – od medvjeda. Mnogi stariji mještani, čije dnevne obaveze uključuju berbu pečurki, borovnica i brigu o pčelinjacima, kažu da više ne smiju zalaziti u šumu, jer ih u planinskim masivima okružuju opljačkani domovi i hektari uništenog uzgajivačkog posla.
Prema prvim podacima iz Akcionog plana gazdovanja mrkim medvjedom za 2025. godinu, procijenjeno je da u Crnoj Gori živi oko 420 jedinki ove zaštićene vrste, a trend je u blagom rastu – ukazuju i analize od 2014. do 2022. godine koje govore o porastu sa 401 na 419 jedinki
. Ovo jeste stabilna, ali zabrinjavajuća brojka ako se uzme u obzir da je u posljednjoj dekadi registrovan sporiji prirodni prirast od očekivanog.
Ministarstvo poljoprivrede navodi da zbog visoke stope mortaliteta (43 medvjeda izgubljeno tokom lovne 2023/24), iako lov nije dozvoljen već 20 godina, populacija ne bilježi značajniji rast
U 2024. godini zabilježeno je:
26 uništenih pčelinjaka;
25 ubijenih stada domaćih životinja (krave, ovce, koze);
200‑kilogramski vo preklan u Smrduši kod Mojkovca
Kako mještani Šula ističu „više niko ne odlazi u berbu smrčaka, vrganja ni borovnica”, jer medvjedi “vladaju planinom” a nikakve sistemske mjere zaštite nijesu vidljive na terenu.
Zakon o zaštiti prirode („Službeni list CG“ br. 54/16 i 18/19) strogo zabranjuje lov mrkim medvjedom. Oni su strogo zaštićena vrsta, a institucije su dužne:
izraditi plan gazdovanja i urgirati u slučaju konflikata sa lokalnim zajednicama
Propisi propisuju dvogodišnje izvještavanje o sprovođenju Nacionalne strategije biodiverziteta, uključujući situaciju oko medvjeda
Institucije uključene su: Ministarstvo poljoprivrede, Agencija za zaštitu prirode, Uprava za šume, Lovna inspekcija i lokalne samouprave – sve imaju zakonsku obavezu da preventivno djeluju i intervenišu u kriznim situacijama.
Kao logično pitanje nameće se “Zašto medvjedi dolaze u sela “?
Povećana populacija bez prirodnih predatora i bez kontrole lovom;
Gubitak prirodnog staništa – infrastruktura, rudarski i šumski radovi;
Suša i ograničena hrana u višim planinskim zonama;
Slabo odlaganje otpada – medvjedi se navikavaju na ljudske izvore hrane.
Stručnjaci iz oblasti zaštite predlažu:
- Mapiranje konfliktnih zona -Hitna identifikacija kritičnih područja oko Šula, Golije, Ljubišnje
- Monitoring populacije -Uvođenje genetskih i terenskih metoda za precizno praćenje broja i strukture populacije
- Edukacija -Podizanje svijesti stanovništva o ponašanju i sigurnosnim mjerama
- Upravljanje populacijom -Otvorena diskusija o interventnom odstrel u izuzetnim slučajevima
- Kompenzacije -Brza i konkretna naknada šteta, u skladu sa zakonom
- Uklanjanje mamaca -Adekvatna kontrola otpada i deponija u ruralnim područjima
Ako mještani ne mogu bezbjedno da sakupljaju šumske plodove, pčelinje proizvode i stočnu hranu, ruralna ekonomija je ozbiljno ugrožena. Planinska sela kao što je Šula već žive na ivici egzistencije. Nastavi li se ovako, očekuje nas: prazna sela, izumrla staništa, i – najgore – sukob ljudi i zaštićene vrste.
Država mora ispuniti svoje zakonske obaveze. Ne samo da zaštiti medvjeda, već i omogući ljudima da žive od prirode – bez straha.
Populacija mrkog medvjeda u Crnoj Gori iznosi oko 420 jedinki, s rastućom tendencijom. Mještani sjevera, posebno Pljevalja, svakodnevno trpe materijalne i psihološke štete koje ilustriraju visok porast konflikata čovjek–medvjed. Kao odgovor, institucije su dužne hitno implementirati vedene mjere: monitoring, edukaciju, kompensaciju šteta, očuvanje staništa i, ako struka procijeni, interventnu regulaciju populacije. Samo tako se može očuvati suživot – baziran na zakonitosti, sigurnosti i održivosti..
EToportal