Na sjeveru Crne Gore decenijama gledamo egzodus mladih, rodnost opada, populacija stari, a opštine nastavljaju da osciluju sa načelnicima, institucijama i budžetima dok njihova djeca odlaze. Samo u Pljevljima prošle godine umrlo je 218 ljudi više nego što ih se rodilo; u 16 od 25 opština država bilježi negativni prirodni priraštaj. Gotovo sve opštine sjevera, osim Rožaja, nijesu uspjele da zadrže mlade, iako raspolažu sopstvenim budžetima, institucijama i lokalnim vlastima koje imaju pune plate i ovlašćenja.
Šavnik je doslovno simbol, uz prosječnu starost stanovnika od 47,3 godine, sa svega oko 1.600 stanovnika, izgleda kao užasna demografska slika u kojoj djeca i mladost gotovo da ne postoje.
U Beranama i Pljevljima uzimaju se mjere poput dječjih dodataka, subvencija za stambene kredite mladim bračnim parovima, ali broj novih mladih porodica ostaje minimalan. Posljedice su jasne: sve praznije škole, zatvorene ambulante, prazna sela i brojne ugašene firme. Opštine imaju načelnike, lokalne predsjednike, administraciju, ali bez budućnosti, samo sa struktura koje gledaju u prazno.
U Petnjici je upisano samo 53 prvaka prošle godine, što je četiri puta manje nego prije pet godina. U Andrijevici, protеkle godine upisano je svega 38 prvaka u cijeloj školi koja je nekada imala preko hiljadu đaka.
Sve ovo ukazuje da imamo „opštinu, ali bez budućnosti“- institucije koje finansira država, lokalna vlast koja svakog mjeseca prima platu, a za šta? Za svrhu koju uskoro niko neće zadržati. A u političkom narativu -samo se priča o „razvoju sjevera“, o „strategijama“, dok broj stanovnika tone.
Država mora da postavi ključna pitanja: Zašto budžeti rade, a škole se prazne? Zašto imamo načelnike, a nemamo djecu? Opštine sa budžetima bez djece nisu uspjeh, nego alarm. Dobrodošli na sjever gdje niko ne rađa, ali svi dobijaju lokalnu vlast i kancelarije. A djeca? Oni su već u nekom drugom gradu – ili tužnom demografskom spisku.
ETOportal/Nataša Goleš