Piromanija je ozbiljan poremećaj kontrole impulsa, koji se najčešće javlja kod muškaraca i u 90 odsto slučajeva nosi sa sobom visoke rizike po bezbijednost ljudi i imovine. Klinička psihološkinja Marija Babić objašnjava da se kod oboljelih javlja unutrašnja napetost i tenzija, a čin paljenja vatre donosi trenutno olakšanje.„Piromanija se razlikuje od klasičnog podmetanja požara, motiv nije korist, osveta ili ideologija, već isključivo oslobađanje unutrašnjeg pritiska. Osoba često nakon čina ostaje u blizini ili čak učestvuje u gašenju požara“, navodi Babić.
Prema riječima psihijatra dr. Marka Popovića, piromanija se ubraja u grupu poremećaja kontrole impulsa, sličnu kleptomaniji ili patološkom kockanju:„Ključna odlika je nemogućnost odlaganja impulsa. Osobe su svjesne da je čin opasan i društveno neprihvatljiv, ali unutrašnja napetost postaje toliko jaka da racionalna kontrola popušta.“
Dr. Popović dodaje da je piromanija često povezana sa drugim psihičkim stanjima, depresijom, anksioznim poremećajima ili poremećajima ličnosti. Upravo zato je dijagnoza kompleksna i zahtijeva detaljnu procjenu stručnjaka.
Kriminolog prof. Jelena Kovačević naglašava da je piromanija problem i u bezbjednosnom smislu:„Kod većine slučajeva nema racionalnog motiva, što ih čini nepredvidivim i opasnim. Dodatni problem je što piromani rijetko sami traže pomoć , obično dolaze do institucija tek kada počine krivično djelo. To otežava prevenciju i pravovremeno liječenje.“
Ona upozorava da se, prema podacima evropskih istraživanja, znatan procenat piromana regrutuje iz mladih osoba koje u početku vatru koriste kao oblik zabave ili dokazivanja u grupi vršnjaka.
Prema iskustvu vatrogasnog komandira Nikole Vujovića, osobe sklone piromaniji često se pojavljuju na mjestu požara:„Imali smo slučajeve da pojedinci koji su pomagali u gašenju kasnije budu osumnjičeni da su požar i izazvali. To je specifičan obrazac ponašanja koji vatrogasci i policija sve češće prepoznaju.“
Kako prepoznati poremećaj?
Stručnjaci se slažu da postoje indikatori koji mogu pomoći porodici i okolini da na vrijeme uoče problem:
- učestalo zanimanje za vatru i požare,
- prisustvovanje ili učešće u gašenju požara bez očiglednog razloga,
- izražena napetost prije i osjećaj olakšanja poslije paljenja,
- odsustvo racionalnog motiva (korist, osveta),
- kombinacija sa drugim problematičnim ponašanjima (agresivnost, zavisnosti, poremećaji raspoloženja).
Piromanija je rijedak, ali izuzetno opasan poremećaj. Najčešće pogađa muškarce, a posebno su ranjive osobe sa slabim porodičnim uporištem i niskim samopouzdanjem. Liječenje je moguće, sa procijenjenom uspješnošću do 60 odsto, ali zahtijeva interdisciplinarni pristup, psihološku i psihijatrijsku podršku, uključivanje porodice i praćenje od strane institucija bezbjednosti.
Kako stručnjaci ističu, najveći izazov nije samo u terapiji, već u ranom prepoznavanju poremećaja. Samo tako se može spriječiti da unutrašnja borba pojedinca preraste u tragediju za cijelu zajednicu.
ETOportal / mr Vojislav Marković