Podgorica, srce Crne Gore, grad bogat prirodnim ljepotama, raskošnim parkovima i prelijepim zelenim oazama, oduvijek je bila mjesto gdje su ptice svoje cvrkutanje pronalazile na svakom ćošku. Posebno su nekada vrabci, male ptice omiljene među Podgoričanima, svojim veselim glasovima ispunjavali gradske vrtove i dvorišta.
Ali danas, gdje su nestali podgorički vrabci? Nekada su njihovi cvrkut i šuštanje kroz žbunje bili svakodnevni prizor, a sada, tišina.
Profesor Stavretović podsjeća da je problem uglavnom u gubitku prirodnog staništa: „Nižeg zelenila, odnosno spratovnosti žbunja, danas gotovo i nema. To je ono što vrapcima treba da bi se zaštitili od grabljivica i pronašli hranu. Žbunje im služi i kao mjesto odmora, ali i sklonište od zime. Ako želimo vratiti vrabce u naše gradove, moramo drugačije razmišljati o uređenju zelenih površina.“
Stručnjaci širom Evrope alarmiraju da je u posljednjih 40 godina nestalo oko 600 miliona ptica. Vrabci, iako mali, imaju ključnu ulogu u našem ekosistemu , hrane se insektima, larvama, pomažu u kontroli korova i predstavljaju hranu većim pticama. Njihov nestanak nosi sa sobom tihu poruku o opasnosti po prirodu i našu budućnost.
Kako im možemo pomoći? Gusto žbunje, naročito trnovito, savršeno je utočište i zaštita od predatora. Ako nema žbunova, neće biti ni vrabaca. Zato je važno obezbijediti im hranu i skrovište. „Moramo biti humani , ne samo riječima, već i djelima. Postavljanje kućica za ptice, prihrana i očuvanje zelenih površina jesu male stvari koje mnogo znače,“ poručuje profesor Stavretović.
Nestanak vrabaca simbol je i gubitka našeg kontakta sa prirodom. Možda ne možemo vratiti vrijeme, ali možemo sačuvati ono što nam je preostalo. A sve što vrabci traže jeste šaka zrnevlja i malo pažnje.
Moje poštovanje, gospodo vrapci
Vito Nikolić
Bilo ih je toliko da su nekima i smetali…
Sad šaputanje njihovo polako bježi,
Ulica pusta, u žbunju hladnom niš’ ne sja…
Poštovanje vrapcima, što su dijelili naš svijet,
Moje poštovanje, gospodo vrapci, nek vam pjesma bude saveznik i vječni glas.
Podgorica i njeni stanovnici pozvani su da zajedno sa prirodom brižno sačuvaju ove male, ali važne stanovnike grada. Jer svaki vrabac je znak da grad još diše zelenilom, životom i toplinom koja nas spaja.
ETOportal / mr Vojislav Marković