Kada na scenu stupe novi politički igrači, sa obećanjima da će svima biti bolje, da će okrenuti novi list i zaustaviti korupciju, šverc i ostale mračne strane društva, svi mi puni nade, očekujemo promjene. No, sve je to, kao i obično, samo naizgled jednostavna slika koja se stvara pred našim očima. Oblači se novo odijelo za staru, sveprisutnu igru.
Naravno, svako će reći da je „neprijatelj prošlost“ sada su na poziciji oni i da je to jedina ispravna borba. A onda, kad se pogledamo bliže, shvatimo da su konci koji se vuku zapravo u rukama onih u pozadini, figura, koje ne pomažu ni stare ni nove, već previše uhodane koruptivne mehanizme. Oni se uvijek zadrže na tronu bez obzira na to koja se partija trenutno igra, jer para vrti gde burgija neće.
Na površini imamo političare koji prebacuju odgovornost za sve loše stvari prošlosti, a onda ne samo da nastavljaju sa istim metodama i praksom, već nastavljaju čak brže i bolje. Priča o borbi protiv korupcije se prodaje kao novi brend, dok se u pozadini i dalje ostvaruju svi oni interesi koji su nas i doveli do toga da vjerujemo da je politička igra u Crnoj Gori samo još jedna prevara. Na kraju, jedini dobitnici u toj priči, koliko god se trudili da nas obmanu, ostaju oni koji u tišini broje novac – za sve ostale, ostaje da vjeruju samo u iluziju o blagostanju.
Dok se svi mi zavaravamo „novim mogućnostima“, igrači iz sjenke vješto manipulišu , jer politika nije ništa drugo nego način da se ukrade budućnost, kako bi oni pravi odmah ostvarili ekstra profit, dok ih mi tapšemo po leđima i čekamo da nas ponovo obavijeste o „novim čudima“ koja će tako brzo doći. Nažalost, koliko god vjerovali u promjene, politika je tu samo da nas podsjeti na jednu jednostavnu stvar: mi smo samo obični piončići na velikoj šahovskoj tabli, na kojoj uvijek neko drugi pomjera figure.
„Onaj ko ima moć da mijenja sistem, mora da se oslobodi sistema, da bi promejnio sistem.“
Ove riječi Carl Junga nose snažnu poruku o prirodi stvarnih promjena. Sistem koji je prepun svojih vlastitih normi i vrijednosti, teško je promijeniti iznutra. Kao što rijeke ne mogu teći na novom putu ako su rečna korita zacementirana, tako ni društvo ne može da se mijenja dok je uokvireno postojećim normama koje ga sputavaju. Uđi u vodotečinu, izađi iz uobičajenog toka i pogledaj šire – pravi mjenjači moraju da pritisnu granice sistema, da iznude njegovu promjenu sa strane, izvan okvira tih istih uvjerenja i vrednosti. Priroda je sve regulisala, samo nemojmo postavljati prepreke. Sve ostalo je beskrajni krug ničega.
ETOportal/ Nataša Goleš