Predlozi upravljačkih firmi da se cijena boda za održavanje stambenih zgrada poveća sa 20 na 40 centi izazivaju zabrinutost među stanarima, posebno onima sa niskim primanjima, penzionerima i porodicama sa više djece. Takva odluka, iako obrazložena potrebom profesionalizacije i efikasnijeg održavanja, u praksi može dovesti do dodatnog finansijskog pritiska na građane koji već teško podnose rast troškova života.
U pravnom smislu, Zakon o održavanju stambenih zgrada zasniva se na obavezi svih etažnih vlasnika da solidarno snose troškove održavanja zajedničkih dijelova. Međutim, zakonsko pravo mora biti u ravnoteži sa socijalnom pravdom i zaštitom ugroženih kategorija stanovništva. Naglo povećanje naknade bez uvažavanja realne platežne moći stanara može se tumačiti kao mjera koja narušava princip proporcionalnosti i pravičnosti, što je suština dobrog zakonodavstva.
Posebno je problematično što bi poskupljenje najviše pogodilo upravo one kategorije koje su najosjetljivije – penzionere sa skromnim primanjima, mlade porodice sa djecom, ali i pojedince sa neredovnim prihodima. U društvu u kojem je veliki broj domaćinstava već opterećen troškovima stanovanja i komunalija, ovakav skok cijena može izazvati ozbiljan socijalni problem i povećati broj onih koji neće moći redovno da izmiruju svoje obaveze.
Struka upozorava da svako novo zakonsko rješenje mora biti usklađeno sa načelima socijalne odgovornosti i održivosti. Umjesto naglog povećanja cijene održavanja, potrebno je tražiti model diferenciranih naknada, subvencija ili olakšica za socijalno ugrožene grupe, kako bi se očuvala i funkcionalnost zgrada i dostojanstvo stanara.
U protivnom, prijeti opasnost da upravljanje stambenim zgradama preraste u dodatni teret za one koji već žive na granici egzistencije, što bi umjesto unapređenja sistema moglo izazvati novi talas nezadovoljstva i nepovjerenja.
ETOportal / mr Vojislav Marković