Džimi Karter, 39. predsjednik SAD, preminuo je nakon života punog kontrasta – od velikih očekivanja do dubokih padova. Četiri ključne slike najbolje oslikavaju njegov mandat: njegov pješice put do Bijele kuće, nošenje prtljaga do helikoptera, američki taoci u Teheranu i neuspjeli pokušaj oslobađanja, te slika olupine helikoptera koja simbolizuje kraj njegovog predsjedništva.
Karter je neočekivano 1976. pobijedio kao autsajder, a u Bijelu kuću je ušao kao prvi političar sa juga SAD nakon više od sto godina. Iako je obećao promjene, brzo je shvatio da je suočen s nerealnim izazovima.
Nedostatak političkog iskustva i podrške u stranci dodatno su otežali njegov mandat, koji je bio obilježen krizama poput inflacije, visoke nezaposlenosti i naftne krize. Karter je bio ispred svog vremena s idejama o energetskoj efikasnosti, ali nije uspio da sprovede svoju viziju, zbog čega je njegova popularnost opala.
Iako se suočavao s neuspjesima, najveći istorijski uspjeh Karter je postigao mirovnim sporazumom između Izraela i Egipta 1978. godine, za koji su lideri dobili Nobelovu nagradu za mir. Takođe, njegova Karterova doktrina u vezi s Afganistanom ostavila je dugotrajan uticaj na međunarodne odnose.
Njegovo predsjedništvo obilježilo je i trajnu krizu odnosa s Iranom, kada su američki taoci uzeti za vrijeme iranske revolucije. Karterov pokušaj oslobađanja vojnom akcijom nije uspjelo, što je značajno uticalo na njegov poraz na izborima 1980. godine.
Nakon izlaska iz Bijele kuće, Karter je ostvario povratak kroz angažman na globalnoj sceni. Osnovao je Karter Center, borio se za ljudska prava, rješavanje konflikata i siromaštvo, a 2002. godine dobio Nobelovu nagradu za mir.
Karterovo naslijeđe, iako kontroverzno, živjeće i kroz njegove aktivnosti nakon predsjedničkog mandata. Njegova borba za ljude i međunarodne inicijative ostaviće dublji trag od njegovog vladanja u Bijeloj kući.
ETOportal