Već drugi dan, 80 radnika Željezničke infrastrukture Crne Gore (ŽICG) drži blokiran željeznički saobraćaj u zemlji, odbijajući sve ponude menadžmenta i insistirajući na povećanju plata i koeficijenata. Iako čine samo desetinu zaposlenih, njihova akcija zaustavila je kretanje vozova, preusmjerila putnike na autobuse i otvorila ozbiljna pitanja, od legitimnosti njihovih zahtjeva do granice između sindikalne borbe i samovolje.
Prema saznanjima, menadžment ŽICG ponudio je štrajkačima povećanje plata, dodatak od 15% i plaćanje prekovremenog rada. Ovaj model je ocijenjen kao zakonit i već primjenjivan u ranijim praksama. Međutim, predstavnici štrajkača, predvođeni Andrejem Kaluđerovićem, insistiraju na dva dodatka, od 30% i 25% što je menadžment označio kao nezakonit zahtjev.
Štrajkači su ponudu odbili, poručujući da neće odustati od blokade dok im se zahtjevi u potpunosti ne ispune.
Zbog obustave saobraćaja, putnici koji su krenuli vozom iz Srbije prema crnogorskom primorju preusmjereni su autobusima, dok automobili ostaju zaglavljeni u vagonima u Podgorici. Vlasnicima je omogućeno da preuzmu lične stvari, ali je jasno da je šteta za prevoz, turizam i reputaciju željeznice već ozbiljna.
Ministarstvo saobraćaja ocijenilo je štrajk nezakonitim i pozvalo na zaštitu javnog interesa, ističući da Crna Gora mora funkcionisati kao pravna država u kojoj se poštuju prava radnika, ali se ne dozvoljavaju ultimatumi i destabilizacij sistemaa. Menadžment je takođe pozvao na povratak zakonitom radu, naglašavajući da je blokada direktan udar na bezbjednost i funkcionisanje saobraćaja.
Ono što ovaj slučaj čini posebno osjetljivim jeste balans između socijalnog nezadovoljstva i pravnih ograničenja. Radnici srednjoškolskog kadra, sa platama od 750 do 950 eura, ukazuju na realne teškoće standarda i osjećaj zapostavljenosti u odnosu na menadžment. Međutim, zahtjev za specijalnim dodacima mimo zakonskog okvira otvara dilemu da li je riječ o legitimnoj borbi ili pokušaju vaninstitucionalnog pritiska.
Blokada željeznice u špicu turističke sezone dodatno pojačava pritisak, jer gubitak ne trpe samo menadžment i država, već i putnici, privreda i međunarodni imidž Crne Gore.
U narednim danima, epilog ovog štrajka postaće i test za državu, koliko je spremna da istovremeno zaštiti prava radnika i javni interes, ali i da odgovori na pitanje, gdje prestaje radnički bunt, a gdje počinje opstrukcija sistema.
ETOportal / V.M.